недеља, 7. март 2010.

Jovan S. Mitrović
stogodišnjica  borskog  rudarstva 1903.-2003.

BAKARNA  REKA  KRVAVO  ZLATO
                                                     feljton



Hteo sam da svojim
potomcima i njihovim generacijama ostavim trag o jednom vreemenu i o nama koji smo živeli u njemu.
Ponosan sam što sam čist uzrastao kroz to vreme,koje me je obogatilo i lepim i teškim danima i patnjama i radostima,ali mi je ostavilo jednu veliku svetlost.

Posvećeno: Danici,Nataliji i Konstantinu.


,,Ovde nema nikakve filoztofije,metaforike ili matematike razlomaka,ovde je znak jednakosti izmedju zemlje,rudnika i onog čoveka koji tu dela već sto godina...,,  iz reecenzije M.D.

izdavači:Štamparija  ,,Bakar,,                  i    ,,Srpska Danica,,

Za izdavače: Sibin Aleksić , Marjana  M. Stepanović
Redaktor: Radojica Džunić
Recenzent: Moma Dimić
Bor,2004.

Feljton Bakarna reka- kirvavo zlato   Jovana S.Mitrovića,   novinara iz  Bora,objavili:
Radio Bor, od 7 oktobra do 21.novembra 2003.godine,
Politika, od 29 oktoabra do 22.novembra 2003.godine
Timok-Makazin,Kolektiv i Internet 2003-2004.

 Neki  svedoci i junaci iz Feljtona povo0dom  stogodišnjice  borskog rudnika

                 Paun Meždinović,čovek koji je pronaašao   rudu bakra.
Jedan od prvih rudara koji su pod rukovodstvom  Franje Šisteka i Kučare radili na istraživanju rude bakra u Boru. Za njegovo ime je vezana legenda o slučajnom pronalasku bakronosne rude,pošto su radovi već bili obustavljeni..krajem 1903.godine.
Paun Meždinović je rodjen 1887.godine,a umro je 1965.godine  zaboravljen.Nikada mu javno nije priznato pravo na pronalazak borske  rude bakaara i zlata.


Franjo  Šistek,prvi inženjer u Boru.Rodjen je u Plzenu 1854.godine,a umro  7.maja  1904.godine na  4 horizontu  borskog rudnika.došao je iz Češke u Srbiji proveo četvrt veka i za  to vreme je istraživao i otvorio  rudnike Kostolac, Sv.Ana Glogovica, Sv.Ignjat i Sv.Djordje u Boru.

Djordje  Vajfert,prvi vlasnik  rudnika

Borska jama mu se posrećila


DJORDJE VAJFERT PRVI VLASNIK KONCESIJE BORSKOG RUDNIKA

Nestaju I poslednja obeležja o Djordju Vajferu



Samo dve plave table,na početku I kraju ulice, sa natpisom ULICA DJORDJA VAJFERTA jedina su obeležja koje ima ovaj, zaslužni ,nekadašnji, prvi vlasnik borskog rudnika.

I kada iduće godine,posle 105 godina,rudnik ,po drugi put ,dobije novog vlasnika,sigurno će I to nestati.Kao što je 11.avgusta 1981.godina nestalo izvozno okno VAJFERT, koje je izgradjeno 1926.godine.

To najveće skip okno u istoriji rudarstva,sasečeno je u parčiće I otišlo u staro gvožedje.

Uzaludni su bili zahtevi gradjana da se taj najveći nemi svedok prošlosti borske jame sačuva za nove generacije,ili kao turistička atrakcija grada.

Tako nestaju poslednji trajni belezi o Djordju Vajfertu u Boru..A ovo ime je pored Franje Šisteka,najzaslužnije za postojanje borskog rudnika zlata I bakara,o kome se poslednjih godina dosta priča.

Djordje Vajfert rodjen je u1850.godine u Pančevu u pivarskoj porodici.

Otac mu je bio vlasnik pivare u Pančevu I Beogradu.U Pančevu je završio nižu realku, u Budimpešti trgovačku akademiju,a u Bavarskoj pivarski odsek..

Medjutim,pivarskiim zanatom se nikada nije bavio od 1872.godine sa ocem radi na istraživanju kostolačkog ugljenokopa .Kasnije je radio na istraživanju Avale,Kostolca I Miroča.Ova istraživanja nisu bila od koristi ,izgubio je blizu 730.000 dinara,što je u to vreeme bilo dosta para.Pored gubitaka on 1897.godine počinje da istražuje rudu bakra u Boru.,I baš to istraživanjhe mu se posrećilo.Pronalaskom borske rude bakara nadoknadio je sve što je izgubio u rudarstvu.

Da bi 1903.godine otvorio Borski rudnik I bio vlasnik prve koncesije za njegovu eksploataciju narednih 5o godina.

Medjutim rudnik su otkupili Francuzi I eksploatisali do 1914.godine.U toku I I II svetskog rata,rudnik preuzoimaju Nemci,a od 1944.godine do današnjih daana, je vlasništvo radničke klase,odnosno države.

Vajfert se nije isticao samo u rudarstvu.Od 1883. do 1889.godine bio je viceguverner Narodne banke,jedan od njenih osnivača,a za guvernera je izabran 1911.godine I bio na njenom čelu do 1926.godine.Bio je I počasni predsednik Industrijske komore I predsednik poznatog novčanog zavoda BEOGRADSKA ZADRUGA.

Vajfert nije bio samo industrijalac ,banker I istraživač.,već I strasni kolekcionar..Ovo je nasledio od oca Ignjata I brata Huga.U narodnom muzeju u Beogradu, postoji zbirka od 14114 primeraka kovanog novca,od antike do savremenog doba.

Biografi Djordja Vajferta jednom rečenicom opisali su njegov život :

``On je primer.On je istoprija.On je uspeh.``Da nije bio izuzetno voljen od strane javnosti I on je sam zabeležio u svojim beleškama 1912.godine, izmedju ostalog I ovo

‘’..Tendeciozno je pisanje ‘’Samouprave ‘’ o poseti prestolonaslednika u Boru,šturo I nikakvo.Ja sam tu imao zanimljiva izlaganja,a oni me samo jednom pomenuli..’’,piše izmedju ostalog Vajfert.Posle njegove smrti 1937.godine pronadjena je I objavljena ‘’Beleška o Borskom rudniku I rudištu.’’









                                  Tito razgovara sa rudarima 1948.godine:Dajte našoj zemlji što više i što boljeg bakra.

Te 1948.godine,kada je Tito došao da od borskih rudara traži veću proizvodnju bakra i zlata,kao i podršku da se suprostavi Staljinu,mladi radnik  Dragan Pejčić,imao je samo 15 godina,nije ni znao da u krugu pored radionica  FODA razgovara sa maršalom Titom,zato je,,kao i obično,stavio ruke u džepove.Njegov kolega sa posla,zvani Bugarin,na pitanje zašto bradu ne brija,maršalu je rekao:,,partizani su mi ubili oca i kod nas je običaj da se ovako najmiliji žale.,,
Sve su to slušali i gledali prvi ljudi i rukovodioci Borskog rudnika: Ž.Vasiljević,D Majer, Evgenije Kostić...
Bugarin je posle mesec dana otišao na Goli otok,niko nije znao zašto?Fotografija je odgovor zašto je mladi radnik Bugarin,iz okolnog vlaškog sela završio na Golom otoku.A Pejča celog života nije prestao da igra dežepne klikere.Celog života je  maltretiran.





                                               Silazak u jamu,grafika Dumas A.

                                       Krvavo zlato,grafika,Dj.A. Kuna
Da bi upoznao svet sa surovom istinom teškog života u rudniku,slikar Djordje Andrejević Kun dolazi u Borski rudnik 1943.godine i ilegalnoprovodi mesec dana sa rudarima i topioničarima.Uz pomoć Radnika Krste Petrovića,uspeva da se uvuče u pogone topionice i  površinskog  kopa i da skicira grotesnu sliku  borske rudarske svakodnevice.Rezultat toga je čuveno delo KRVAVO ZLATO sa  28 drvoreza..
Pesnik Jovan Popović  se inspirisao ovom grafikom i napisao je stihove KRVAVO ZLATO.
Ova  mapa  će duboko odjeknuti u JUgoslaviji kao potvrda revolucionarnog pokreta,koji jeu Boru pokrenuo još rudar Petar Radovanović.

Filip Vojvodanović-Vojvoda,svedok  Golog otoka u rudniku

Filip  Vojvodanović Vojvoda bio je živa enciklopedija Borskog rudnika,najveći i najbogatiji klošar.Pre dvadeset godina na putu od Bora  prema >Oštrelju i Zaječaru,gde je smešteno skladište  borskog otpada,djubrana, nadjen je mrtav u jendeku.Vinoivnik ove nesreće nije pronadjen,ali se zasigurno zna da je to bilo telo borskog  Vojvode,kojki je sa sobom nosio u dve kese celo svoje vojvodstvo,a u glavi celu istoriju  Bora. Njegovu priču da je ovde posle rata postojao logor za političke zatvorenike,poput Golog otoka, nikada nije niko zvanično potvrdjena niti  antovana...................................................................



 
                                    Ko je sledeći!!!!!!????????
Čudna je sudbina,prvih ljudi rudnika  zlata  i bakra u Boru.,ktoz stogodišnjicu.
T.R. je doživeo moždani udar.,M.Ž. je završio samoubistvo,pištoljem u glavu. M.B. je otišao u iostranstvo
i tamo mu se gubi svaki trag. J.L. je negde u Americi ima svoj rudnik,priča se da su ga tamo domoroci pojeili.N.Š je sada u Hagu. J.M.je ostao bez obe noge...ko je  sledeći,otvoreno je pitanje....