недеља, 25. април 2010.



jovan s.mitrović

TO SE NE ZABORAVLJA


Nisam mogao da oćutim,a da ne  postavim ovaj tekst!!!:
posle  12 godina;
Glas mi i sada drhti, oči su mi prepune suza,a uši zuje od  jauka!!!!


U  2 sata i 6 minuta zgrada RTSa-a u Aberdarevoj ulici u Beogradu je pogodjena raketama  Nato aviona.
Prekinut je program  RTS-a 23.4.1999.
Samo nama poznata profesionalna šema,proradila je  posle 4 minuta.,i čulo se   ;Radio Beograd emituje  svoj program..Ja sam te noći dežurao,i samo oni koji su  me znali mogli su pretpostaviti,da se  program emituje iz   našeg ,borskog studija.Širom Srbije čuli su se  radio talasi  Radio Beograda.Već u tri sata i 39 minuta emitovali smo stravične vesti iz Fono novosti,o pogibiji  naših kolega. Javiše mi se i kolege iz Radio Leskovca,Vranja,Zaječara...Svi su na na svojim radnim mestima,i tamo je Radio Beograd Kao da i sada čujem stihove Branka Miljkovića; ,,ubi me prejaka reč,,  Ali,istinu ovom prilikom nisu mogli da ubiju Nato  avioni
Već u 5 sati i 29 mminuta Prvi program Radio Beograda je počeo sa emitovanjem svog programa...
Te noći dežurali su  u Šrifu  ;  Jovan,Ljubiša,Koki,Rakić,Raša.. i sada čujem   direktorove reči; ,,Ako i nas gadjaju..sklonište je tamooo!!!,,
I tek sada mogu shvatiti,pitanje  kćeri Ivane;,, tata,zašto ti  glas taaako drhti,a oči suze!!!!

(iz knjige Zapisi iz  skloništa 99-DA JE PLATON ŽIV)


I sada,posle 12.godina, nisam mogao oćutati,a da ne postavim ovaj tekst

GLAS MI I SADA DRHTI,A OČI PUNE SUZA,UŠI  ZUJE OD JAUKA!!!!!


23.4.1999.godine,Bor