петак, 25. април 2014.

Учитавање  

   

Živeo život Moma Dimić

Književni klub ”Mala ptica” koji je dobio naziv po romanu književnika Mome Dimića, obeležio je 15. aprila godinu dana postojanja. Ujedno toga dana biblioteka ”Moma Dimić” u beogradskom naselju Mirijevo, u kojoj ”Mala ptica” organizuje književne večeri obeležila je dve godine postojanja. Klub je osnovao bračni par Kostić, pre svega da bi afirmisao mlade pisce. Njihova redovna okupljanja su svakog prvog i trećeg utorka u mesecu u biblioteci ”Moma Dimić”, a ovo održano 15. aprila sem što je bilo jubilarno, završilo se predstavljanjem knjige Jovana S. Mitrovića ”Kako će moja majka pričati o mojoj smrti” izdavačke kuće Intelekta iz Valjeva.

Naglasivši da ova knjiga, naslovljena po istoimenoj Mominoj pesmi, predstavlja bogat dokumentarni zapis o životu i radu književnika Mome Dimića, glavni i odgovorni urednik Aca Vidić je u kratkom prelistavanju, čitajući fragmente iz knjige, posetioce verodostojno podsetio na temperament našeg ”zaboravljenog pisca”. Naglasivši da je ”Jovan S. Mitrović prvi zabeležio da nas je Moma zadužio svojim bogatim književnim delom i ljudskom dobrotom”, izdavačka kuća Intelekta , zapravo, je započela promociju ove prevashodno autentične knjige.
Knjiga Jovana S. Mitrovića koncipirana je kao feljton, a s obzirom da je 2010.godine u 35 nastavaka izašla na Blogpostu Univerzumm i naišla na odlične reakcije čitalaca, prirodan sled njenog štampanog izdanja bio je neminovan. Jedan od zanimljivijih komentara sa Bloga Univerzumm zabeležen je i u štampanom izdanju:
”A zašto ovaj pisac ne ponudi tekst Petru Kralju, pa neka sada priča monodramu Živeo život Moma Dimić. Ili još bolje neka idu uporedo dve priče o M
omi i Toli Manojloviću”. 
Ma kako se činilo da je Moma Dimić ”zaboravljen brzinski” ipak ostaju oni koji se sećaju njegovog dela, a poštovaoci i bliski prijatelji poput Jovana S.Mitrovića će se već nekako snaći da i dalje promovišu njegov nezaustavljiv optimizam. Moma Dimić preminuo je 8. juna 2008.godine u Beogradu, za sobom je ostavio preko 40 objavljenih knjiga, još 1966. godine napisao je roman ”Živeo život Tola Manojlović”, koji je pretočen u dramu koja se u Ateljeu 212 igrala preko 400 puta. Njegova bogata karijera filozofa, pesnika, pisca i plemenitog čoveka uvek je bila zapažena u čitavom regionu. Gotovo sve recenzije dela pisca Jovana S. Mitrovića, koji se okuražio da prvi napiše nešto o njegovom životu, radio je upravo Moma. Evo jednog odlomka iz knjige
‘Kako će moja majka pričati o mojoj smrti” :
‘Kada sam pre trideset godina, u Mirijevu preko plota tražio Momu Dimića, jedna mlada ženska osoba rekla mi je jedva razgovetno, izgovarajući polako, srpskim jezikom:
Moma nije tu, a ja evo berem trešnje pa ću
napraviti slatko, a pored dede igraju se deca.
Bila je to njegova Šveđanka sa sinovima. O toj ženi nikada nismo razgovarali, ali je često govorio da ide u Švedsku kod žene Kristine odnosno Ninuške, i sinova Mileta i Tome, a na leto vodi ih na more i to u Budvu, na Trg pesnika.

Zato o ženama nismo mnogo pričali, i kada jesmo to je uvek u diskusiji. Ali sećam se jednog događaja, sa bačija Fnta Roš u Zlotu kraj Bora.
Jedna osrednje lepa mlada žena motala se oko Mome satima, opčaravala ga svojom lepotom i gracioznošću. Samo što ga nije ”smotala”. Njegova lirska i poetična duša, može da popusti na prvi ženski pokret i uzdah.
Znajući takvog Momu od ranije i ovu žensku osobu, diskretnim pogledom dao sam mu do znanja da želim nešto da mu kažem i odvojio sam ga za trenutak…

 Momo, ovo nije tvoj nivo, skloni se od nje.
Bez reči otišao je od mene i od nje…Te večeri nije ni prolazio pored mene, bio je samo pored Slavice, njegove odane i velike prijateljice iz najranijih mladalačkih dana…”

Ivana M.C.

Put u Art

Web magazin za kulturu i umetnost
http://putuart.com/


  • Jelica Simic каже да јој се свиђа ово.
  • Jovan Mitrović