четвртак, 25. јануар 2018.



feljton


3.         REKLA- KAZALA


NASTAVLJA SE POTRAGA ZA ZLATOM

Ipak, pisac beleži; očepljeni ćup je i danas ostao tajna. Zlatna groznica je u Timočkoj krajini tek počela, kopa se i prevrće zemlja svuda. Mnogi zlatolovci i dalje traže. Njegov sadržaj može se samo naslućivati kroz razne priče o Feliks Romulijani .
Istina je i to da su žitelji na Rtnju* te noći videli svetleću kuglu kako satima kruži iznad planine, kao da nekog čeka. Nisu to vanzemaljci, nego američki “Avaksi”, objašnjavali su oni malo domišljatiji i umni Crnorečani. Ljudi su videli Nemačke kampere ispred Brestovačke Banje, koji su u toku noći tajnovito nestali, a ostavili duboku rupu ispod starog hrasta. Jedni kažu da su pronašli sanduk sa zlatom, koji su njihovi preci tu sakrili u toku minulog rata. Drugi, pak, kažu da su to neki špijuni, zakopali radare za prisluškivanje i snimanje terena.

Istina je i to da su meštani na Stolu* tada videli kako se kamena vrata pomeraju. To su samo zamaskirana, zaistinska vrata od kamena-potvrdjuju oni malo promućurniji ne želeći da otkriju vojnu tajnu.A pričalo se kako postoje i vrata koja samo jednom godišnje otvaraju i zatvaraju maskirani ljudi. Pričalo se kako se sa Malinika, u kasne noćne sate, čuje neko štektanje mitraljeza.
Opet ljudi pripovedaju da su sva ta čudesa tek najave za ono strašno što će se dogoditi. Uz sve priče o tajanstvenom zlatu, o Hrvatskom knezu Bornu, dodate su nove, savremenije. Neki Nišlija Zoran Trandasijević, zvani Zoki elektrika, je, uz pomoć žičanog lasera, neke čudne sprave, pored severozapadnog bedema, kažu, pronašao ogroman vojnički sanduk, sa zlatnim polugama, koji su Nemci poneli iz borskog rudnika zlata, povlačeći se pri kraju II svetskog rata.




Šiljata planina-Rtanj *

 Šiljata planina- Rtanj, još u rimako doba, a i danas ,Rtanj je najmisterioznije mesto u Evropi i najveća svetska piramida za koju mnogi kažu da nije dovoljno istražena. Odavno postoje različita predanja vezana za Rtanj i ona su uvek privlačila neobičnu pažnju ljudi koji su živeli u njegovom okruženju.










 Planina Stol*


Planina Stol, je  sa visinom od 1150 metara..najbolji vidikovac za istočnu Srbiju i  postoji priča da je to ustvari skamenjeni rimski  brod, koji se tu  nasukao još iz  rimskog doba, unutrašnjost planine, odnosno broda je puna zlata.



среда, 24. јануар 2018.



         feljton





       REKLA-KAZALA 



2.          VRATIO SE KNEZ BORNEA

Pisac već na početku  beleži, sve ono što se  samo šaputalo. Te, šaputalo se: ,,Bila je to neka špijunska mreža, koja se predstavlja kao televizijska ekipa. Zato što se sumnjalo da su neki novinari, strani špijuni, jer oni mogu najlakše da se kreću. Te, da je mladi novinar vrbovan, za dobre novce, od strane svog profesora Prenkoviča! I da je posle nedelju dana objavljen čudan tekst, pod nazivom ‚‚Vratio se Timočko–kučevski knez Bornea,* osnivač prve Hrvatske države, po sakriveno zlato. Ovim tekstom potkrepljuju se teze da je ovde živelo pleme Guduščana i Timočana čiji je dux bio Bornea, koga su Hrvati kasnije priznali za svog prvog vladara. Te, da odatle počinju koreni hrvatske postojanosti. Knez Bornea, potiče iz loze Armentarijusovih, odakle je bio i Maksima Armento Mladji, kasnije Galerijus, rimski Imperator. Ovo pleme je, mnogo godina kasnije, prebeglo na zapad, ponevši zlato koje je pronadjeno u ovoj palati. Te, da je tako otkrivena tajna o tom plemenu Guduščana i Timočana i zlatnom tovaru, koje su založili kod rimljana da ozvaniče svoje nezavisno pleme i stvore dražavu. Te, da je student, koji je samo glumio novinara, bio Hrvat, službenik-agent Akademije znanosti i umjetnosti, odjela društvene znanosti i nauke u Zagrebu.,,
Mnogi su, pak smatrali, da je ovaj razgovor zloupotrebljen u političke svrhe, ili kako bi se zaoštrila situacija izmedju Srbije i Hrvatske. Pred predstojeću evropeizaciju naše zemlje, svako je imao svoju priču. Zato, što treba konkretno pokazati, kako naša bogata prošlost dokazuje vekovnu povezanost sa Evropom. A dodela nepostojećeg priznanja je izmišljena stvar, kako bi se na sva usta pričalo o Srbiji.
Trebalo je imati, debele povode da se o svemu ovome govori, senzacionalistički. Ali je istinito, da je te iste noći, mladi novinar sa televizijskom ekipom nestao. Istina je da na zagrebačkom sveučilištvu novinarstvo drži profesor Prenkovič i da je u te dane zaista boravio ovde.
Evidentno je i to, da je sa jugoistočne strane zidina ovog rimskog grada, tog jutra, zapažena sveža iskopina. I da su evidentirani tragovi džipa marke “Landrover”, sa takvim džipom novinari su boravili u Romulijani. Istina je i to, da se izdvaja jedna rupa dubine pet metara. Tu rupčagu ljudi nazvaju rimski bunar, ali su ostali sveži tragovi iskopina u bunaru.
Pored tog bunara ostali su tragovi od pečene gline, crvene boje, i neke istrulele daske. Tu je pronadjena mini televizijska traka sa oznakom SONY DV 60 VASA 4-rtvb, koja nikom nije pala u oči.
Ljudi kažu da je nepoznata osoba tu pronašla ćup sa zagonetnim sadržajem.
Opet ljudi pripovedaju, pamte od davnina priče njihovih predaka, pokazuju neke belege, čuvaju skice, ne diraju čuke, pamte raze tajne i prenose ih s kolena na koleno, kao najveći zavet, ne seku staro drveće i  kažu, da je tu negde pre 1670 godina, ćup zakopao Gaj Valerije Maksimijan, rimski imperator, Maksima Armento Mladji sa Magure, kada je započela gradnja Feliks Romulijane. A zatim njega je trebalo da preuzme Borneov, unuk, kada je krenuo sa plemenom Guduščana i Timočana  na zapad…





 Borna je bio zajednjički knez Guduščana i Timočana.Guduščanci su bili naseljeni u Dolini Peka,ali su prešli na zapad rimske imperije.. Zbog svoje velike  sposobnosti ubrzo je postao dux,knez  Dalmacije i Liburnije, smatra se da je to prvi  hrvatski knez....  



уторак, 23. јануар 2018.

feljton 

REKLA-KAZALA

1.


Prvo izdanje romana  ,,Povratak u zavičaj-intervju plus,,*

  Povratak u zavičaj-intervju plus- razgovor sa Srejovićem. Izdavači: ,,Qwerti i Srpska Danica iz Bora, 2012.godine, prijatelj knjige: JP,,Štampa, radio i film,, Bor
Portal,,UNIVERZUMM,,  od 12. decembra  2009. do 25. januara 2010. u 49 nastavaka objavio je više od 100 fotografija na 420 strana. Blog je otvorilo  blizu 4.000 čitalaca iz Srbije, Bosne I Hercegovine, Kanade, Makedonije, Crne Gore, Amerike, Australije, Turske, Italije,Rusije, Grčke, Rusije,Švetske….  








Zato  pisac  i predlaže izdavaču, da ovaj deo teksta  ne mora da štampa*…

Zato  pisac  i predlaže izdavaču, da ovaj deo teksta  ne mora da štampa,..     Jovanu S.Mitroviću, piscu.
Poštovani, svako književno,delo ima svoju autentičnost onako, kako  je sam pisac nameće. Smatramo da svaki pisac, traži uvek  nove pojmove za tumačenje vremena i dogadjaja, njegovih  junaka. Takav je  slučaj i kod ovog  rukopisa koji predstavlja  autorovo doživljavanje  vremena i likova   kroz  dogadjaje iz  naše, daleke, prošlosti, što smatramo  da mu je, ovde, svaka reč  živa i neuništiva, slika, datog vremena, te nema  ni reči o  ponidaštavanju  tih realnih junaka, iz  toga doba. Pisac pronalazi pravu moguću reč, preko naratora koji su iz naroda i izgovaraju prave narodne  izreke i mudrosti u  zadato vreme i zadati povod, i tako je sačuvao čist obraz  junaku. Nisu to slučajnosti, to su nasledjene reči zlobe, ali i mudrosti, koje su se u kamen pretvorile, taj drugi junk, pak tvrdi da je jedino kamen  večan i zato će se ,,rekla-kazala,, uvek kazivati-pominjati!
 Ali, ne smemo zaboraviti, čitaoci su jedini i najbolji  svedoci  vrednosti jednog književnog dela. Naša profesionalna  obaveza  je, da im omogućimo,  da ovakvo književno delo koje je nastavak  Vašeg imaginarnog pristupa jednoj  istorijskoj  prepoznatljivoj  temi, kakva je rimska imperija i  istaknutoj ličnosti iz naučnog savremenog,  našeg života, kao što je  dr Dragoslav Srejović, arheolog,  sagledamo i  kao Vaše glavne  literarne junake.  I to je  razlog što smo i ovaj  rukopis uvrstili u našu ediciju,,Novi savremeni srpski klasici,,
Naravno,  za svako književno delo, značajnu  reč ima i recenzent, s obzirom da je  prvi deo  ovog romana ,,intervju plus,,  nastao ranije, kao celina romana,,Povratak u zavičaj,, i recenziju  je napisao pokojni Moma Dimić, još davne 2006 godine, a da  se  dopunjeno  delo  tek sada štampa, smatramo da   ovaj tekst  u potpunosti zadovoljava sve  profesionalne književne norme, bez obzira, što je naslovljen neoficijelno kao ,,rekla-kazala,,!  Pored toga, ovaj rukopis se izdvaja i po tome što su mnoge ličnosti, dogadjaji, mitska bića, izreke, mudrosti i druge nepoznanice, definisane-opisane po svom značenju i karakteristikama čak i vizualno prikazane.
Zato i redakcija  daje saglasnost za štampanje ovog dela u potpunosti…  
Skoro da je  preslikana sadašnja  forma dijaloga  iz  svakodnevnog, društveno-političkog i javnog  života kod nas, što je prava slika potvrde našeg tradicionalnog mentaliteta, koji se stalno  potvrdjuje kroz izreku,,rekla- kazala,,


Nenad Plavšić, glavni  i odgovorni urednik, KK  Sirin 
( 1.6.2017. Beograd)
 










понедељак, 22. јануар 2018.






  feljton 
najava  feljtona 

REKLA-KAZALA

............................................


‚‚Rekoste, snimanje je završeno, a ja se raspričao kao da smo tek počeli, pa tema je tako široka i zahvalna. Važno je da se ovaj lokalitet, koji blista u svojoj usamljenosti, ne pretvori u zmijarnik, to obavezno da istaknete, kao i ono što sam rekao. Feliks Romulijana je Galerijev ideološki testament!
Može još da se priča, arheologija je nepresušna priča o izgubljenim saznanjima koje treba izučavati na umetnički način, to je prava filosofija. Da znate i ovo, ono što se poimenice pamti i uči, samo je mali odsečak ljudskog trajanja. Mladću, osećam se kao da sam se sada probudio iz nekog svemirskog sna i ovaj razgovor je neko moje opiranje od istine, kako ne bih vam priznao šta je prava istina. Ako mi verujete ovde sam našao isto cveće kao u mojim snovima. Sada mi se čini da sam ispred te Galerijeve kuće. Kada budem pri kraju života, tražiću da to cveće izlože pored mog odra, neka svi vide kako izgleda to cveće iz snova. Biće to moj život za pokazivanje.”
Srejović izdignu glavu, kao da želi ove reči da isparti pravo u nebo. Izrekao ih je tako jednostavno kao što je i živeo. Širokim pokretom ruke dade do znanja da je  odavno završio sa pričom i da mu je dobro.
“Trud obogaćuje svakog samo ne onog ko radi. Ja ću vam odgovoriti celim svojim životom. Eto, ja toliko i bez kamera, a Vi ćete to znati da iskoristite! Hvala i vama, javite mi kada emisija bude na programu!” - reče kao za sebe Srejović, kao da je želeo da se sabere od dugotrajnog razgovora.     
I tu treba da bude kraj!
Ali nije!  Tek počinje! ....

Tako je  kazivao  profesor  Srejović  svoju poslednju  besedu, koja je  zabeležena u  romanu   ,, POVRATAK U ZAVIČAJ, INTERVJU PLUS,RAZGOVO SA DRAGOSLAVOM   SREJOVIĆRM, DRUGO DOPUNJENO IZDANJE, REKLA KAZALA,, Ali, to nije  bio kraj,  roman je  tek  počeo, u ovom  delu  Feljtona, zabeležili smo   deo onoga  što je  naslovljeno pod  ,,Rekla  kazala.........




REKLA-KAZALA

 

Kako će kasnije ispasti, tek će se ispredati priče o ovom razgovoru, koji je objavljen u  prvom izdanju romana ,,Povratak u zavičaj-intervju plus*,, i na  portalu ,,UNIVERZUMM,,. Ništa neobično, jer su se i inače, skoro, svi intervjui, i razgovori, prepričavali, komentarisali i o njima se, vazda, mudrovalo, i govorilo da je moglo ovako ili onako, da je istina  nešto drugo, ili da su  sve to nečiji interesi, i sve tako  redom od ,,Kulinih dana do dobrijih dana,, dok ne dodje  neka nova  tema, ali skoro svi  besednici se uzdržavaju da imenuju glavnog  Bana!….
Poštujući onu narodnu izreku: “Gde ima dima ima i  vatre”; pisac je pomno beležio i beležiće  dalje, sve ono što se kazivalo, kako bi  se  razotkrila tajna  kamena i saznala prava istina o svemu onome što je u dosadašnjem tekstu  bilo izloženo  na ovu  temu.
Ali, sam naslov ukazuje da sve priče nisu verodostojne i zato  pisac  i predlaže izdavaču, da ovaj deo teksta  ne mora da štampa*!!!











    

недеља, 21. јануар 2018.

UNIVERZUMM: ODJECI      INTERVJU PLUS...   Drugi pišu

.O KNJIZI KOJA JE ZAKASNILA 5 MINUTA   NA ŽIRIRANJE  ZA NINOVU ., NAGRADU,  POŠTO JE ORGANIZATOR NIJE PRIHVATIO ZATO ŠTO JE IZDAVAČ ZAKASNIO, SKORO, 5 MINUTA 15. DECEMBRA 2017 .GODINE. A  NAGRADA SE DODELJUJE ZA IZDAVAČKU GODINU OD 1. JANUARA DO 31. DECEMBRA........
.

POSLE KNJIGE O MOMI DIMIĆU ,,KAKO ĆE MOJA MAJKA PRIČATI O MOJOJ SMRTI,,  pisc iz Bora Jovan S.Mitrović objavio roman POVRATAK U ZAVIČAJ U DVE KNJIGE u izdavačkoj  kući ”Sirin”,posle   19 godina   pisanja.
Jedan roman u dve knjige, o  istoj temi   sa  dva  junaka.. Galerija  Maksimilijana, rimskog imperatora sa  ovih prostora Srbije i   Dragoslavom Srejovićem. . Roman o kome će tek biti reči, više od  5 minuta....



U novopokrenutoj ediciji ”Novi savremeni srpski klasici” izdavačke kuće Sirin iz Beograda, borski književnik Jovan S. Mitrović krajem prošle godine objavio je novi roman u dve knjige.
”POVRATAK U ZAVIČAJ -GOVEDAR PA CAR – roman u 24 priče o istinitim ljudima i dogadjajima” i
”POVRATAK U ZAVIČAJ – INTERVJU PLUS – SA DRAGOISLAVOM SREJOVIĆEM – drugo dopunjeno izdanje rekla-kazala”.
Govoreći o novoj ediciji i o romanu Nenad Plavšić, glavni i odgovorni urednik edicije, izmedju ostalog kaže:

”Danas, je sve marketing, a marketing je novac. Drugim rečima, ako imate novca, možete objaviti šta god poželite, pa čak i dobiti nagradu, a nakon toga platite reklamu i čitaoci kupuju vašu knjigu uvereni da je to remek delo.
Neznanje će nas potopiti. Trebalo bi da se prave vrednosti podrže i prikažu, da istaknemo kvalitet srpske književnosti danas, a nepobitna činjenica je da kvaliteta ima.
Zato smo napravili ediciju „Novi savremeni srpski klasici” kojom želimo da prikažemo da naša otadžbina ipak ima dostojne naslednike velikana.
Nije slučajno što smo, posle 20 objavljenih knjiga posvećenih rudarima, ovog autora uvrstili u novu ediciju.
Jer, Mitrović je jedini srpski pisac koji se bavi ovom tematikom, za njega je pisanje o rudarima neotkriveni prostor ljudskog tragalaštva i stvaralaštva. Reči su, kao jamski hodnici poput ljudskog mozga, nedokučiva tajna. To je tvrdjava koja se teško osvaja. Nije li i arheologija jedna vrsta kopanja, rudarenje, po istoriji.Zato, i kada Mitrović piše o rimskoj imperiji, piše o rudarima!Minula dva sajma knjiga u Beogradu i Nišu su potvrdila da nismo pogrešili, skoro da je prvo izdanje rasprodato i  ove godine planiramo drugo izdanje.
 Zato smo hteli da  ovaj jedinstveni roman  ponudimo na još jednu proveru ,ali su nam u redakciji NIN-a 15. decembra u 12,o5h rekli da smo zakasnili sa prijavom,. Na naše  pitanje  da izdavačka godina  traje do 31. decembra,  rekli su da je  sve ovo samo   velika   formalnoist.. Upravo ta formalnost potvrdjena je  konačnom odlukom da se Ninonova nagrada za 2017.godinu, dodeli  Dejanu Atanackoviću za roman,, ,,Luzitanija,, , roman koji obradjuje temu Prvog svetskog rata- iz perspektive pacijenata  psihijatarske ustanobe ,,Luzitanija,, (Besna kobila) gde izmedju ostalog   dovodi u pitanje, čuveni govor majora Gavrilovića, i prikazuje  strahoovite zločine srpske vojske nad  albanskim civilnim stanovništvom, samo potvrdjuje da ova velika  književna nagrada i zaista  služi samo za velike manipulacije…Ni posle sto godina od Velikog rata  niko do sada nije  govororio o takvom  egzodusu albanskog  stanovnoištva… od strane  srpske vojske…sramota…. I kada  malo  bolje razmislimo, šta  su, samo, kroz ove dve rečenice  članovi žirija rekli o ovom  romanu, i bolje je što  naš predlog  nije  prihvaćen…
Iače, za ovaj, jedinstveni, roman u dve knjige,najavljeno nam je i da su neki ruski izdavači zainteresovani za ovu storiju rimske imperije koja se lista kroz roman Jovana S.Mitrovića, o kome će tek biti reči, i po najavi recenzenta M.Dimića koji ju je napisao još 2006.godine:
”Ovaj roman će sigurno promeniti teoriju novinarstva, rudarstva i arheologije i o njemu će tek biti reči! Ovo je  priča o  Rimljanima s kraja 3.veka koji su zaposeli ove krajeve,  zbog zlata,ali i priča o nama, koji  i  danas  branimo to isto zlato od  mnogih zavojevača...! ”
Inače, Mitorivić je ovaj roman pisao 19 godina, počeo je u Gamzigradskoj banji, gde je bio na lečenju, pred samo bombardovanje Srbije, i nastavljao tamo gde je boravio, službovao i lečio se:
Gamzigradska banja, Bor, Zlot, Niš, Niška Banja, Donja Vrežina, Pariz, Zagreb, Beograd, Sarajevo, Dubrovnik, Šušanj.
I po njegovim rečima, ovaj roman je na štampanje čekao preko 5 godina i početkom ove godine Sirin je objavio konkurs za nove knjige i evo pri kraju godine umesto jedne od 650 strana objavljene su dve knjige sa istim naslovom.
Ovakvim, radom Sirin potvrdjuje ono što obeća to i u praksi primenjuje, što je danas kod izdavača retkost. Za mnoge je izdavaštvo samo jagma za novcem.
Inače, ovaj roman Mitrović je štampao uz sponzorstvo svog matičnog preduzeća ŠRIF iz Bora, gde je radio kao novinar punih 4o godina. Ceo roman je posvećen graditelju Feliks Romulijane – Gaju, koji je rodjen na prostorima oko Timoka.
To je priča o rimljanima s kraja 3.veka koji su zaposeli ove krajeve, današnje istočne Srbije, upravo zbog zlata kojeg ovde i danas ima.

Kroz čitavu priču, koja ima dva dela o Galeriju i Srejoviću, mešaće se fantastika, mitologija, snovi i realnost. Priča o Srejoviću skoro da je fantastična, čini nam se kao da je sada čujemo. Da nas pisac kroz drugu knjigu ne uverava da je to samo autentičan romansiran intervju sa profesorom Srejovićem i da je svaka sličnost sa bilo kojim intervjuom puka slučajnost.
Najkraće ova dva romana su priča o rimskoj imperiji, o masonima, o zlatu, Galeriju, o bombardovanju. Priča o našoj prošlosti, ali i sadašnjosti, o rekla-kazala na svakom koraku.
I na kraju opet o izdavaču Sirin, kome je autor predlagao da ne mora da štampa drugo dopunjeno izdanje naslovljeno kao ”Rekla-kazala”.
Medjutim, kako i u samom romanu stoji odgovor da ovaj tekst u potpunosti zadovojava sve profesionalne književne norme:
”Pored toga, stoji u odgovoru, ovaj rukopis se izdvaja i po tome što su mnoge ličnosti, dogadjaji, mitska bića, izreke, mudrosti i druge nepoznanice opisane po svom značenju i karakteristikama čak i vizualno prikazane.
Zato i redakcija, daje saglasnost za štampanje ovog dela u potpunosti.
Skoro da je preslikana sadašnja forma dijaloga-političkog i javnog života kod nas, što je prava slika i potvrda kroz izreku ”Rekla-kazala”.
Ksenija Milićević Put u art


уторак, 16. јануар 2018.