OTIŠAO SI SAMO, U
DUBINU ISKONA,DA VEČNO SANJAŠ, MOJ
PRIJATELJU !!!!!!
Raša
Popov je otišao da večno sanja, otišao je u legendu, ali i dok je
bio živ bio je sanjar i legenda..Kud god se kretao i što je god govorio
melem je za dušu obićnog ćoveka,a posebno za dečju dušu.
Ovakav
trajni zapis o njemu definišem danas na njegovo večno putovanje i
snevanje, ali sam do takvog saznanja došao davne 1994.godine kada je
bio učesnik I Svesrpske književne kolonije u Zlotu..
Pesnička kolonija
se prepoznavala po njemu, gde god smo išli zaokupljao je pažnju
publike,a posebno dece...Svima je prvo pružao razdragano veselo pesničko
lice sa koga su zračile sanjive oči, toplina i široki osmeh koji je
lelujao celu njegovu razbarušenu bradu...
Pesnička kolonija
se prepoznavala po njemu, gde god smo išli zaokupljao je pažnju
publike,a posebno dece...Svima je prvo pružao razdragano veselo pesničko
lice sa koga su zračile sanjive oči, toplina i široki osmeh koji je
lelujao celu njegovu razbarušenu bradu...
Njegov
boravak u Zlotu ostaće trajno zabeležen na bareljefnoj bakarnoj
ploči učesnika Prve svestrpske književne kolonije na MOTELU ZLOTSKE
PEĆINE i u zapisima u poemi SENKE SLEPIH MIŠEVA... Na kraju knjige
DOBROTA ZLOTA., Raša Popov o svom boravku u Zlotu beleži:
,, Često sanjam ravnice izmedju mog sela Mokrina i Kikinde . Ali u
tom mom snu to nije ona ravnica spljoštena pod nebom, nego su to
planine. Na tim planinama koje moj san usadjuje u ravnicu trava je
pepeljasto zelena. Moj mozak je lišen u snu hlorofila i sunca. Zato
volim javu tamnozelenih planina u Zlotu i iznad njega.Zlotska je java jača od mog sna...
Petak, 17. jun, u Zlotu, u 23 sata..
Ne
znam zašto ti turusti idu stalno da gledaju one veličanstvene gradove
po Mediteranu i Havajima kada, gledaj, mi ovde, kao da smo ušli u
,,Odiseju,, i ,,Ilijadu,,. Pogledaj te bačije-tako su živeli ljudi kada
je Odisej putovao. To je pravi turizam-otputovali smo u dubinu
iskona,,
Subota, 18.jun, Zlot 1994.god.
Subota, 18.jun, Zlot 1994.god.
U
istoj knjizi ...jedan od gostiju Književne večeri, beleži: ,,
Prijatno iznendjenje koje smo doživeli prilikom posete pećini i Zlotu
bio je susret sa Rašom Popovim. Nisam mogao da izdržim, a da mu ne
pridjem i da njegov lik ne ne prenesem na papir..Žao mi je što nije sa
starom razbarušenom frizurom..Susret sa Rašom i ostalim pesnicima Prve
svesrpske književne kolonije u Zlotu sećaće se cela ekipa strelaca iz
Niša... R. Lazić 17.6. 1994...
--Ima još. ovo je dovoljno za večno sećanje na Rašu Popova.......
--Ima još. ovo je dovoljno za večno sećanje na Rašu Popova.......



