четвртак, 21. јун 2012.

UNIVERZUMM: UNIVERZUMM: PISMO UDRUŽENJU NOVINARA SRBIJE | ...

UNIVERZUMM: UNIVERZUMM: PISMO UDRUŽENJU NOVINARA SRBIJE | ...: UNIVERZUMM: PISMO UDRUŽENJU NOVINARA SRBIJE | ... : PISMO UDRUŽENJU NOVINARA SRBIJE | ...

UNIVERZUMM:

Piše Džon Mirt

Kultura

Dan kada je sve počelo – Kameni domaćini

June 10, 2012 


Krajem juna cela Srbija je Kosovo..Na jedan dan, ali dan kao večnost. O Vidovdanu, prisutno je Kosovo
širom sveta na pet kontinenata, u 120 zemalja gde živi oko 4 miliona Srba. To je dan kada srpski narod ma
gde da je, potvrđuje da je Kosovo srpsko i da ne pristaje na zaborav i beznađe.
Toga dana će se i srpski Kanađani tradicionalno okupiti na Nijagari i tako ponovo biti na Kosovu.
To je dan kada ćemo se setiti, kako je našim precima počelo sve da omanjuje. Omanjuju nam kuće, ognjišta, plodno zemljište, broj duša. Od tada nam je sve manje na šta smo se oslanjali. Od tada smo svake

 godine manji za 200 hiljada duša.
Od tada smo započeli da starimo i sada smo među najstarijim žiteljima Evrope. Tako je srpski narod započeo da biva sam i da se suprotstavlja mračnim silama i vremenu koje je nadolazilo i velikom dubokom civilizacijskom mraku. Tako je srpski narod zakoračio u nebo, u nemoguće. Valjda smo tako dobili epitet, Nebeski Narod .
Taj dan, kada je izgubljena bitka i kada je započeo večiti rat za očuvanje srpskog indetiteta, gle nesmisla,
poraz se slavi vekovima. U minulim vekovima tom kosovskom zemljom, prolazile su sile turske, albanske,
italijanske, austrijske, nemačke. Sekle arnautske sablje, praštale fašističke bombe, a srpski narod je branio svoje ognjište, dostojanstvo i čast, prolazio bos i gladan Albaniju, jurišao grudima, i goloruk na bajonete.
I ove godine toga dana ćemo slaviti naših osam ratova kroz koje smo u minulim vekovima prolazili, branivši
svoje otečestvo i setićemo se četiri miliona Srba koji su dali svoje živote. Bićemo uvek krivi, a ne znamo
zašto, i čiju smo to zemlju porobili i čije ognjište ugasili? Opet nam neće biti jasno ko smo, šta smo, i kuda smo
krenuli. Kako nam u zgarištu ostaše: Visoki Dečani više Đakovice, Paćaršija više Peći ravne (Pećka Patrijaršija)
i još nas proklinju Drenica Bela kraj Deviča, Petrova crkva kod Prizrena. Moli Gračanica umesto nas u Kosovu
ravnu, da ih ne ostavljamo, da ne zaboravljamo zadužbine predaka, da ne zaboravimo srpske ni Đurđeve, ni
Lazareve Stupove. A mi opet, Kosovo je Srbija i ono nam je bilo i ostalo milo i drago sada i do suda božjega. I sve mi se čini, kao da se gluvima obraćamo, a slepima prikazujemo!!!
A istorija se ponavlja…
Ponovo srpskom kosovskom zemljom gaze tuđinci. Tamo se sada sve što je srpsko i ne sme spominjati, niti postojati.Tamo je sada Srba manje nego prstiju na jednoj ruci. Dok se na Kosovu ruše i uništavaju
srpska znamenja, mnoga duhovna i svetovna mesta u Srbiji podsećaju da Kosovo i dalje postoji.
Tako svakoga Vidovdana-28.juna, u svim crkvama, manastirima i zadužbinama tek što će svanuti, zapevaće se
vidovdanska arhijerejska liturgija. Svetu koji nas iznova upoznaje obznanjujemo naše ime i ddarivaćemo
im naše pesme i legende brušene do savršenstva, jer su pamćene vekovima, s kolena na koleno.
A zašto baš Vidovdan?
Zato što je Vidovdan pre svega dan kada se sećamo svih koji su dali život za Srbiju i duboko je usađen u svest
srpskog naroda i najveća je baština naše duhovnosti. Zato što je Vidovdan verski praznik koga praznuju Srpska pravoslavna crkva 28. juna, a po starom kalendaru je 15. Juna.
Značaj Vidovdana za srpski narod proističe iz istorijskih događaja koji su vezani za taj datum. Od svih je
najznačajniji Kosovski boj, pogibija kneza Lazara (1371-1389) i tzv. propast Srpskog carstva, pa se tog dana , od
početka XX veka slavi i crkveni praznik Svetog velikomučenika kneza Lazara i svetih srpskih mučenika.
O poreklu narodnog naziva za ovaj praznik postoji više verzija, ali nijedna nije dokazana, odnosno potvrđena. Po jednoj je ovaj praznik nastavak slavljenja slovenskog paganskog božanstva Svetovida, koji je bio bog obilja i rata i koji je možda bio srpski vrhovni bog. Treba imati na umu da zvaničan datum Vidovdana nije 28. jun, već 15. jun, samo što taj 15. jun zbog razlike u kalendaru pada na 28. gregorijanski jun, kao što i Srpska Nova Godina čiji je zvaničan datum 1. januar pada na 14. januar, jer se SPC pridržava julijanskog, a ne gregorijanskog kalendara).
Po interpretaciji koja se vezuje za tradiciju i mit Kosovskog boja, sudar dveju vojski (srpske i turske) na Kosovu polju je trebao da se desi na dan kada treba da se vidi ko je vera, a ko nevera. Predanje, dalje, kaže da u gluvo doba noći sve vode na Kosovu poteku za časak crveno kao krv, jer su mnogi ratnici poginuli tog dana, a da su krvlju kosovskih junaka obojeni i kosovski božuri.
Vidovdan je za državni praznik proglašen 1889. godine, na 500-tu godišnjicu Kosovskog boja, kada je
upriličena i proslava miropomazanja kralja Aleksandra Obrenovića u manastiru Žiči. Kao nacionalni praznik opstao je sve do dolaska komunista na vlast. Od pre 20 godina, sada se Vidovdan, ovaj veliki srpski praznik, obeležava brojnim skupovima. O Kosovskom boju se piše i govori na široko u Srbiji i svuda gde je srpska noga stala, peva se srpska himna i govori o Svetosavlju. A šezdesetih godina prošloga veka, moji vršnjaci i ja, o tome smo malo učili. Tada je za nas Kosovo bilo “Kosovsko-Metohijska oblast na jugu Srbije, gde žive Srbi i Šiptari”.
Nismo ni znali za zadužbine, crkve i manastire srpskih vladara. Nisu nas učili da postoji srpska đačka slava
”Sveti Sava” , niti smo učili srpsku himnu “Bože pravde” . Učili smo o bratstvu i jedinstvu , išli na radne akcije, slavili 1.maj, oblačili se svečano za paradu 9. maja, 29. novembara dobijali crvene pionirske marame i deklamovali pionirsku zakletvu, sa čvrsto priljubljenom pesnicom uz slepoočnicu…( ..danas kada postajem
pionir, dajem časnu pionirsku reč…) Pevali smo himnu “ Hej Sloveni”. Učili da se drug Tito voli više od mame i tate, da se treba njemu zaklinjati, slavili smo njegov rođendan. Učili smo o svim ofanzivama, posećivali Kumrovec i njegovu rodnu kuću. Polagali vence na spomen obeležja Lole Ribara, Sirogojna, Boška Buhe. Učili rodoljubive pesmice Vladimira Nazora,za lektiru čitali, Kulenovića, Branka Ćopića..
…Uvežbavali smo mesecima sletske vežbe za “25 maj”. Znali smo da je Pinki prvi video Tita. Znali smo biografije
i onih za koje nismo ni verovali da postoje, divili se njihovim junaštvima i birali ih za idole. Nismo ni mogli
predpostaviti da je osnova našeg duha i obrazovanja – Svetosavlje. Nismo ni opažali da tu uz naše atare postoje
znamenja posvećena Lazaru i Vidovdanu. U okviru akcije”Upoznaj domovinu da bi je voleo” pešačili smo i pevali
“Titovim stazama slobode” Obilazili ratna poprišta na Sutjesci, Drvaru, Neretvi,Tjentištu.. Rasli tako sve do partijskih obaveza. Napajali se nepoznatim idejama i divili nedostižnim idealima. Naše mlade mozgove, kao sunđer upijali crvenom bojom. Naši roditelji iz svojih plata izdvajali su za pomoć Bosni, Hrvatskoj,Makedoniji, Crnoj Gori, i kome još ne…
Za neposlušnost dobijali prekore i partijske kazne. Krili smo se kada smo odlazili kod roditelja na seoske panađure i litije, krsne slave i preslave. Ovaj autor je ostao bez mesečne plate zbog toga što je javno preko radio talasa čestitao sagovorniku-domaćinu krsnu slavu i imendan ”Svetog Jovana”.
Sadašnje generacije mladih i ne znaju ko su bili svi ti naši prvi posleratni heroji, junaci rada, naši idoli.
Još pre 20 godina sklonjene su njihove biste, izbrisani nazivi gradova, ulice sa njihovim imenima. Sa zidova
domova kulture i škola skinute su njihove slike, iz biblioteka su nestali njihovi memoari, zaboravljene su
revolucionarne pesmice. I na kraju ne postoji više zemlja koju su oni stvorili, za koju smo ginuli uz pesmu.
Nekima se sada sudi u Hagu, neki su dobili epitete da su zlotvori i ubice .
I nadasve ostalo je naše Pravoslavlje i Vidovdan!!
Samo smo sada ostali mi šezdesetogodšnjaci i po koji još stariji, kao nemi svedoci onoga što je bilo!
I danas ne umemo našim potomcima da objasnimo, šta nam se to desilo!!! Skoro se, već, 20 godina ne čuje
himna “Hej Sloveni” , a reči naše srpske himne teško do kraja života napamet da naučimo. Samo jednom mesečno TV Srbija nas podseća na to prošlo vreme kroz dokumentarni program.
Možda tu leži pravi odgovor na postavljeno pitanje: Ko smo i kuda idemo?
Na nama je da odgovor sami pronađemo. Svaki će Srbin i svako vreme imati svoj odgovor! Koliko god i kakav
god da je odgovor i koje god da je vreme bilo, ostavilo je tragove.
Sela su ostala prazna, njive nerodne, fabrike su mnoge stale. Kod nekih se čuje lelek i zapomaganje, kod drugih
blješte zamkovi i vile, brodovi i avioni, raskoš i..
Sve je to rezultat naše prošlosti, čije posledice i danas naša generacija trpi, a stanje je ovakvo kakvo jeste. Privreda nam tavori, mnogi kadrovi i stručnjaci su otišli van zemlje.
Pa Bože, nemoj više da nas kažnjavaš i mučiš, no nas nauči i uzmi pod svoje krilo, a sve radi naših potomaka!!!.
Ali, siguran sam, to ne sme i ne bi trebalo da trpe moji unuci i njihovi vršnjaci , unuci mojih vršnjaka.
Pred njima je novo vreme.. Moraju biti mudri i pametni da sebi stvore bolji, sigurniji, udobiji život…poštujući prošlost i svoje pretke čije korene imamo, napajajući se duhovnim izvorima koje su nam ostavili za navek.
VIDOVDANSKA CRKVA IZNIKLA IZ ZEMLjE



Oko desetak kilometara od Knjaževca nalazi se selo Stogazovac sa pedesetak kuća. Ime mu kaže da je samo sto gaza udaljeno od svog belega. Nikada nije utvrđeno koji je to i kakav beleg. A legenda kaže da su prvi beleg postavili još kosovski junaci. Ne slučajno, nego da se zna, za navek, ostao je beleg o njihovom boravku ovde. Prvi veliki kameni beleg, kopita Markovog Šarca, koji se nalazi, tik uz pećinu, gde su boravili i nedaleko od crkve, koju narod nazva “Vidovdanska crkva”. Namernik, koji nije ravnodušan na božja, ili čudesa prirode, naići će na nesvakidašnji doživljaj. Ispred reke, pored puta, sačekaće ga kameni grozd. Liči na ljude čije su ruke pribite uz telo, a glave unezverene streme u nebesa, kao da pomoć očekuju, ili žele da vam nešto kažu ili poruče -to je drugi beleg.
Puteljak pored reke se proteže uz kameno brdo, tamo će vas iznenada sačekati zagonetni, stameni domaćn sa kamenom glavom. Ako je skup o Vidovdanu, ne može se drugo odgonetnuti nego da je to kamena, Lazareva
krunisana glava. Koga to vekovima čuva, čeka, i nad kim to kameni Lazar bdi, nad ovom svetom zemljom, kao
treći beleg?
Pomislićete, sve što se na prvi pogled učini tajnovito je i mistično, pali maštu običnom čoveku, raspiruje
realnost. Legenda kaže da su to skamenjeni Lazarevi vojnici. Posle kosovskog boja jedan broj vojinika zaštitu je potražio baš ovde, ponevši sa sobom i glavu svoga gospodara.
Drugi će pak reći: Sve je to zagonetno delo vode i zemlje,. I dok razmišljate o odgovoru, sada vas čeka novo iznenađenje. To je već delo čoveka.koji ima cilj da i u dane progona sačuva duh i poreklo svoje.
Da bi odgonetnuli tajnu, kao četvrti beleg, ili zadovoljili nabujalu maštu, morate dalje .Ako imate snage, budete
strpljivi, i radoznali između kamena na uzbrdici na stotinak metara sačekaće vas, crkva Vidovdan.
Bila je vekovima sakrivena, u zemlji, baš onako kako su, minulih vekova, ovozemaljske sile zahtevale da se
pravoslavno obeležje ne vidi iznad ljudske glave. Niže, svakako, može.
Tek pre dvadesetak godina, na inicijativu meštanina Nikole, ipak crkva je obnovljena sredstvima opštine Knjaževac i radnom snagom ovdašnjih seljaka. Da se slobodno i to na daleko vidi i čuje,.
-Želeli smo da i mi imamo Svetosavski podzemni hram, zato smo ga obnovili, kažu meštani.-
Kada se budete nauživali i krenete nazad, sačekaće vas još jedno čudo, i to peto Izvor hladne vode sa Božje
trpezice. Ako popijete ovu vodicu imaćete utisak, da ste upravo sa blagim Bogom pili i ustali sa velike božje trpeze i nasladili se ovom melemnom vodicom, koja će vas okrepiti i podmladiti. I opet legenda kaže da su se na
putu prema Kosovu u podzemnoj crkvi ovom vodom pričestili svi kosovski junaci. Tek ste se sada uverili da je
svaki deo tog puta bio susret sa kosovskom legendom i sa nečim što izaziva upitanost:
Zar je moguće da se u ovoj zabitosti nalaze ovakva čudesa vezana za daleko Kosovo, a da osim vrednih i ljubaznih žitelja ovog mesta skoro i niko ne zna za to ?
A svakoga juna, tako će biti i sada, već vekovima, narod ovog kraja, dolazi na isto odredište.Tamo ih čekaju
strpljivo čudni i zagonetni kameni domaćini. Naravno, gosti donesu piće i jelo za domaćine, za pokoj duše
kosovskih junaka, ali najviše zbog sebe.
Pa zar sve ovo nije povod da se Stogazovačko sveto mesto nađe na mapi turističkih ponuda opštine Knjaževac?
I zar sve to nije razlog da jednom, kada, poštovani čitaoci, budete posetili domovinu, ne navratite da vidite skamenjene kosovske junake i poklonite sekamenoj krunisanoj srpskoj glavi ?
                                                                                                                          
Toronto novosti Džon Mirt

петак, 25. мај 2012.

UNIVERZUMM: PISMO UDRUŽENJU NOVINARA SRBIJE Brajovic odgovara ...

UNIVERZUMM: PISMO UDRUŽENJU NOVINARA SRBIJE







...
: PISMO UDRUŽENJU NOVINARA SRBIJE | ...

UNIVERZUMM:


POZAJMLJENO

..,,SRBI SU NAJVEĆI NEPRIJATELJI SRPSKOG NARODA

GDE SU NEKADAŠNJ PRVI LJUDI BASENA BOR

NIKOLA ŠAINOVIĆ, jedno vreme čovek br. 2 u Srbiji, ne samo da je mogao unapred da zna za sukob sa NATO-om, već je, u Račku, imao uticaj na početak. Zato je i pre i sve vreme sankcija forsirao proizvodnju u RTB i nastavio raniju preradu nuklearnog otpada, da bi obezbedili milijarde dolara “crnih” fondova za kupovinu ljudi iz pojedinih stranaka, otvaranje privatnih banaka na Kipru, u Moskvi, Atini, Solunu, Klagenfurtu, Trstu, Cirihu i Srbiji i otkup preduzeća. Tokom sankcija RTB je proizvodio mnogo bakra, a oktobra 2000. DOS je zatekao skoro uništen RTB i rudarstvo. Što se nuklearnog otpada tiče, da li je slučajno Šainović postao predsednik Savezne komisije za radiološku zaštitu? I po izručenju Hagu, i dalje je zvanično ostao na toj funkciji. Manje problema bilo je sa izručenjem Miloševića nego Šainovića, koje se odužilo preko godinu dana. Naša vlast nije pomišljala da ga uhapsi zbog privrednog kriminala i organizovane inflacije, a srpski ministri davali su garancije Tribunalu da se vrati kući do početka suđenja.

Krajem 1988. Jugotehna i Jugometal ponudili su RTB-u 10.000 tona koncentrata bakra, u kome je bilo preko 500 kilograma otrovne žive i direktori RTB odbili su da ga kupe. Firma “Mark Rič” ponudila je kasnije, preko Geneksa, RTB-u taj isti koncentrat. Direktor komercijalnih poslova RTB, Milija Grujičić, odbio je da potpiše nalog, pa je sredinom 1989. ugovor sklopio Ninoslav Cvetanović. Nakon ovog posla firma Mark Rič, do tada pred bankrotom, otvara nove filijale: Vest Point, Rivieru i Glenkor u Njujorku, Ist Point u Londonu, filijale Glenkora u Londonu i Švajcarskoj, filijale Ist Pointa na Kipru i Jugoslaviji, Ju-Point u Beogradu itd.


Što se RTB-ovih direktora i ostalih učesnika tiče:

- Jova Milošević, generalni direktor, otišao je za predstavnika RTB u Bukurešt;

- Ninoslav Cvetanović ga je zamenio (u vreme DOS bio je savetnik generalnog direktora);

- Nikola Šainović je meteorskom brzinom napredovao do čoveka br. 2 u Srbiji;

- Tomica Raičević je promenio nekoliko funkcija, od privremenog direktora Politike do ministra vera u Vladi Srbije;

- Kosta Prstić (kum prof. Kneževića i Šainovića) postao je pomoćnik ministra za energetiku i rudarstvo u Vladi SR Srbije (i ostao do početka 2001);

- Mihailo Kilibarda je postao predstavnik RTB-a u firmi Mark Rič u Londonu;

- Prof. dr Rade Čolić dobio je mesto šefa predstavništva RTB-a u Londonu;

- Zoran Mladenović (u Boru poznat pod nadimkom “Zoki Munđa”) postao je direktor marketinga RTB, a kasnije predstavnik RTB u Londonu i Cirihu;

- Prof. dr Čeda Knežević je postao prvi DOS-ov predsednik Upravnog odbora RTB. Njegov rođeni brat Raka Knežević (tast bivšeg ministra zdravlja, Obrena Joksimovića), svojevremeno je bio načelnik SUP-a u Boru;

- Dr Filimonović iz Zaječara, koji je javno opravdavao kupovinu takvog koncentrata, postao je ministar zdravlja u Vladi SR Srbije;

- mr Miroslav Jakovljević, tadašnji direktor Jugoinspekta u Beogradu, zadržao se na toj funkciji. Bivši rektor, prof. dr Rajko Vračar, i bivši ministar unutrašnjih poslova Srbije, Radmilo Bogdanović, ostvarivali su visoka primanja kao članovi Upravnog odbora Jugoinspekta (bez odluke Skupštine Jugoinspekta). Kada su se zbog toga pobunili neki njihovi radnici iz Bora (članovi Sindikata Nezavisnost) dobili su otkaz.

- Geneks su ubrzo napustili Stanoje Barlov (kum prof. Čede Kneževića iz RTB-a), Miloš Perović i Zoran Drakulić i sva trojica su dobili posao u filijalama Mark Rič.

Tadašnji generalni direktor Geneksa Miki Savićević (koji je sredinom 80-tih ugovorio izvoz Juga u Ameriku) u vreme DOS-a, kao potpredsednik DHSS, postao je predsednik Upravnog odbora Zastave. Ponovo se obraća starom partneru, Birklinu, iz Amerike, da se obnovi izvoz automobila i da ta firma otkupi Zastavu. Njegov šef partije, Vladan Batić, ministar pravde, nije se pitao kako je Zoran Drakulić za samo deset godina postao jedan od najbogatijih Srba i sponzor nekoliko stranaka u Srbiji i Crnoj Gori (iz tih razloga je savezni ministar zdravlja izvršio samoubistvo u Madridu).

- Srbi su prošle decenije kupili rudnike i flotaciju bakra u Kazahastanu (u kojoj radi bivši upravnik borske flotacije). Ta firma dala je ponudu da otkupi ceo RTB, ili bar pogone za preradu bakra. Kao njeni vlasnici, spominju se Bora i Marko Milošević, Šainović, Miki Manzalović (do penzije, predstavnik RTB u Moskvi). Verovatno je Marko slučajno našao utočište baš u Kazahastanu. Ti isti ljudi, Borka Vučić i direktori Jugobanke (među kojima i generalni direktor RTB posle oktobarskih promena Bora Stojadinović) odigrali su odlučujuću ulogu u osnivanju Veksim banke u Moskvi, preko koje su u vreme sankcija prošle stotine miliona dolara RTB-ovih para.

- Seka Manzalović, supruga Mikija Manzalovića, ima banku na Kipru, koja je u vreme DOS-a vreme dala bankarske garancije Mitilineosu iz Grčke u trgovini sa RTB. Ona je predložila da otkupi veliki hotel na Borskom jezeru (koji je svojevremeno projektovala). Mitilineos je odjednom “procvetao” i postao većinski vlasnik Trepče. Mitilineos i Glenkor postali su vlasnici rudnika olova i cinka i flotacije u Zajači i Srebrenici i koncentrat šalju u “Zorku” iz Šapca na preradu. Oni zarađuju, a “Zorka” raubuje opremu i truje grad.

Osnovana je filijala Drakulićevog Ist Pointa u Beogradu, pod imenom Ju Point.

RTB duguje Ju Pointu 26 miliona dolara (do danas se ne zna po kojoj osnovi)?!

RTB duguje Glenkoru iz Švajcarske 4.000 tona bakra (oko 6,5 miliona dolara)?!

RTB duguje Mitilineosu bakar, srebro i zlato za više od 8 miliona dolara?!

Mitilineos, Ist Point i Glenkor pregovarali su da uzmu rudnike bakra RTB pod koncesiju, zakupe bar jednu liniju u Topionici i kupe neke pogone prerade.

Debis (lažno predstavljen kao deo koncerna Mercedes-Krajsler), u vreme Milana Beka i Nemanje Kolesara, bio je u završnoj fazi pregovora da zakupi borsku Topionicu i obezbedi preko 100 miliona dolara kredita za novu tehnologiju. Do tada je davao RTB-u koncentrat bakra na preradu, kao “treća ruka”, posle Glenkor i Ist Point.

Zoran Drakulić stavlja “šapu” na obojenu metalurgiju, od Đevđelije do Banja Luke. Firma Mark Rič je vlasnik još nekoliko velikih firmi u Americi, Engleskoj, Švajcarskoj, na Kipru, u Makedoniji, Republici Srpskoj i SRJ. Vlasnik firme (Mark Rič) je poznat kao trgovac prljavim koncentratima i oružjem. Sve ovo. samo je deo posledica kupovine koncentrata sa živom u toku 1989. godine. Očigledno nije bila u pitanju samo živa. Deset hiljada tona tog koncentrata vredelo je oko tri miliona dolara. Čak i da su taj koncentrat dobili na poklon od pravih vlasnika i prodali ga nama, tri miliona dolara su male pare da se toliko poslova ostvari, pogotovo u firmi koja je pre toga bila pred bankrotom. Za ostale milijarde dolara niko ih iz Srbije ne proziva. “Srbi su najveći neprijatelji srpskog naroda”.

субота, 19. мај 2012.

DRUGO PISMO UDRUŽENJU NOVINARA SRBIJE


|
UDRUŽENJU  NOVINARA  SRBIJE...
POŠTOVANI,

OVO ŠTO  SLEDI  SU TEKSTOVI IZ RANIJEG PERIODA O SLUČAJU KOJI  TRAJE VEĆ,  BLIZU , PET  GODINA.

 JOŠ UVEK NIJE OBELODANJEN I OZVANIČEN...A SUD  ČASTI JE  DONEO  ODLUKU.. O KAŽNJAVANJU 

 ČEDOMIRA  VASIĆA ZBOG KRŠENJA  KODEKSA NOVINARA,....OVA ODLUKA JE ,KAKO SAM JA OBAVEŠTEN, KASNIJE  POTVRDJENA... NIJE MI JASNO  ZAŠTO TO NIJE  NI DO DANAŠNJEG DANA. OBJAVLJENO .. TO JE I RAZLOG ŠTO  VAM SE JAVLJAM  KAO MATIČNOM UDRUŽENJU,AKO  SE NI OVOGA PUTA   PRAVDA NE ZADOVOLJI JA ĆU MORATI DA NA DRUGII NAČIN  TRAŽIM  ZAŠTITU  SVOG NOVINARSKOG UGLEDA
I  ČASTI...TO SAM I  U RANIJEM DOIPISU NAJAVIO PREDSEDNIKU   SUDA ČASTI  SLOBODANU STOJIĆEVIĆU..

26.3.2013. BOR    JOVANB S. MITROVIĆ, NOVINAR U PENZIJI...

********.
BRATE SLOBO,
SINOĆ SAM BIO NA PROSLAVI 8.MARTA SA KOLEGINICIOM JOVANKOM STANOJEVIĆ IZ UPRAVE UDRUŽENJA NOVINARA,ONA JE INAČE IZ NEGOTINA, I ONA MI KAŽE U PONEDELJAK IMAJU SEDNICU, ALI U DNEVNOM REDU NEMAJU NIŠTA OKO ODLUKE SUDA ČASTI, JOŠ MI KAŽE, TO ODUGOVLAČENJE JE ZBOG NINA BRAJEVIĆA, KAŽE MI KOLIKO NINO ŠTITI ČEDOMOIRA VASIĆA TO JE NEMOGUĆE,, KAŽE MA ČEDA JE BRE BARD NOVINARSTVA, A ONA MU KROZ SMEŠAK KAŽE , MA NINO DA LI ZNAŠ ŠTA PRIČAŠ BRE,KAKAV BARD NOVINARSTVA,JADNA NAŠA PROFESIJA SA TAKVIM NOVINARIMA!!! evo to ti javih da si u toku,ako i sada ništa ne bude ja ću moratri da nešto preduzmem,to nema smisla sada će 5 godina, ej ..
pozdrav tebi i puno zdravlja... jovan s. mitrović

Dana 11.02.13, "JOVAN"  je napisao/la:Brate,neverovatno,
Nije u pitanju odluka Suda časti, to stoji da je primljena, nego zašto nije objavljena konačna odluka,koja je usledila posle Čedine žalbe., a to znači da je odluka Suda časti punovažna......
 Dakle, kakao, kaže ta neimenovana osoba i to je skoro neverovatno, da se gospodja ne oglasi imenom,kada tako nešto tvrdi, odluka doneta 22.decembra nije stavljena na sajt, zbog toga što Uprava tek krajem meseca treba da je verifikuje......Da nije smešno bilo bi glupo..Ista uprava da verifikuje svoju odluku... A ta ista Upraava donela je i druge odluke, koje su takodje bile na toj sednici i one su naravno objavljene, kako je to sada moguće... Ali, princip odugovlačenja, je najbolji za umor..to se izgleda ovde primenjuje, očigledno...tako prozirno...sve druge odluke iste Uprave se objavlkjuju, ali njihovom selekcijom uz smešno obrazloženje da se krajem meseca ponovo zaseda...e to je stvarno smešno...
Pozdrav...

Dana 11.02.13, Slobodan Stojicevic  je napisao/la:Jovane, evo odgovora od nezane iz Sekretarijata UNS. Ona mi je u prilogu poslala odluku koju ste vas dvojica dobili jos dok nije bila pravosnazna.

Slobodane,


 Ako mislite na ovu odluku koja je u prilogu, iz potpisanih povratnica se vidi da su obojica primili tu odluku .
 Odluka nije stavljena na sajt zato što je Uprava tek 22. decembra potvrdila tu odluku . Zapisnik sa te sednice biće verifikovan na sednici Uprave krajem ovog meseca, i tada će odluka biti stavljena na sajt.
 Pozdrav, Snežana......


*************
POŠTOVANI, OVO ŠTO  SLEDI SU  RANIJI TEKSTOVI  KOJIM VAS JA MOLIM DA  SE  POŠTUJE KODEKS  NOVINARA...











Za Brajovića ili urednika Sajta Udruženja novinara Srbije!!!

Poštovani
Odluka,koja je ipak doneta posle , skoro, 4 godine Suda časti, stavljena je na Sajt Udruženja novinara Srbije krajem aprila,ili početkom maja,da bi samo posle nekoliko dana bila skinuta sa Sajta..U isto vreme na Sajtu su još uvek odluke od pre nekoliko godina.. I sada mi nije jasno zašto je ova odluka o Čedomiru Vasiću skinuta ...Ali,imajući u vidu informaciju koju sam dobio od predstavnika Šrifa koji je preneo
ovu Odluku Suda Časti,..da je Čedomir Vasić psovao i pretio,sudom,apsom , što su Šrifova elektronska glasila objavila u celosti Odluku.....Pored toga Vasić je i meni pretio.sudom što sam sve to obelodanio .što još jednom potvrdjuje njegovo bahato ponašanje i zloupotreba novinarske profesije..
Predpostavljam da je Vasić i kod vas na isti način reagovao i da je to razlog što je Odluka skinuta sa sajta, ako nije,onda mi ostaje bez odgovora pitanje zašto je pomenuta Odluka skinuta sa Sajta Udruženja novinara Srbije.. Ili je to samo neka greška koju treba ispraviti...

Pozdrav!
Jovan S.Mitrović,novinar u penzoiji.
********************


Poštovani Jovane,

Odluka suda časti je skinuta sa sajta jer nije pravosnazna. Dakle, Vasić ima pravo zalbe. Advokat nam je skrenuo paznju da Zakon o informisanju ne dozvoljava objavljivanje nepravosnaznih presuda i da analogno tome tako treba da se odnosimo i prema odlukama suda časti.
Ostale odluke su pravosnazne i zato su na sajtu.
Srdačan pozdrav,
Nino
p.s. Kako napreduje tvoj roman o rimskim carevima

********************
Poštovani Nino
Skoro,neverovatno, za mene iznenadjujuće... Jedna institucija kao što je Udruženje novinara,podleže pritisku nekakvog advokata i Čedomiora Vasića,da se Odluka skine sa Sajta zato što nije istekao rok žalbe..
Tog načela Čeda se nije sam pridržavao,kada je posle dva sata, od mog odlaska i to u bolnicu,objavio na sva zvona da sam ja razrešen dužnosti direktora zbog pronevere,.. pošto je Saša Mirković na silu ušao u moju kancalariuju,a Čedu imenovao za urednika ,. Sada me sreću Ljudi i prijatelji i kažu mi...,,Ma znamo mi da si ti pošten,a da te samo ona pijandura blati,da ti se osveti...,,Umesto skidanja sa Sajta,Čedomiru je trebalo samo reći da će eventualno nova odluka,kako god bila biti isto objavljena.....Sajt je esnafsko glasilo gde se objavljuju,razna obaveštenja,pozivi i informacije od značaja za svoje članove..Tako da je tu teško reći da se krši Zakon o javnom informisanju.... Ja imam blog i sajt pa objavljujem,razne poruke,mišljenja,obaveštenja,kritike..., objavio sam i ovu Odluku. Ova odluka nikog ne vredja niti ponižava,ona samo donosi izvoru Odluku zvaničnog tela Udruženja i ja ne vidim da se tu krši bilo koja odredba Zakona o informisanju....Voleo bih da vidim tog advokata ,koji nalazi u ovom objavljivanju neki propust........
Pa u objavljenom originalnom teksta,baš i stoji da je moguća žalba u roku od 15 dana. Odluka Udruženja novinara Srbije,nije nikakva tajna,objavljena je i prijava odnosno moj zahtev da se pokrene pred Sudom časti postupak.U toj prijavi i stoji da mi Čeda doguje pare,a o tome se ne izjašnjava da treba da mi vrati dug!!!!Već mi još preti da pravim nekakav dosije o njemu..
Objavljivanjem njemu niko ne spori pravo na podnošenje pravnog sredstva –žalbe...Tek će sada biti problem kada se i posle njegove žalbe, status odluka mora ponovo objaviti,odnosno mora se vratiti na Sajt.
Ja očekujem da se onda Odluka neće skinuti sa Sajta,i da neće pretiti nikakav izmišljeni advokat Čedin...
Ali,ni on sam ne zna od kada teče taj rok žalbe,jer je odluka pisana 16.aprila, pismo je stiglo 25.aprila,a tekst je objavljen krajem aprila..
U isto vreme Vama i mom bivšem preduzeću Čeda preti i citira odredbe 37. Zakona o javnom informisanju,koja govori o pretpostavci nevinosti.. , upućuje primedbe na pogrešnu adresu jer upravo o poštovanju,odnosno njegovom nepioštovanju,vodjen je spor pred Sudom časti Udruženja novinara Srebije koji je izrekao mere javne opomene,tek posle 4 godine... I da ne dužim.. pozdrav !!!..
Jovan S.Mitrović,novinar u penziji...
24.5.2012.


http://mail.open.telekom.rs/uwc/webmail/attach.msc?sid=&mbox=INBOX&uid=2693&number=5



















*******************



Одговор на жалбу Чедомира Васића

Чедомир Васић је упутио жалбу Управном одбору УНС-а.

У име Суда части, Управном одбору предочујем одговор, по тачкама како их је Васић навео.

  1. Није спорно објављивање вести.

  1.  Исти извор вести (директор Ђуричић) два дана касније повукао је речену одлуку и издао званично обавештење: ,,Сторнира се у целости одлука … по којој се Јован Митровић,бивши директор предузећа привремено удаљава са рада….[1]’’ 

Ч. Васић у жалби нигде не каже да то обавештење није постојало, већ да ,,није знао да постоји“ и да ,, нигде није објављено, нити угледало светлост дана“.
Па управо је о томе реч. Није објављено јер га Ч. Васић није објавио, као што је то учинио са првим које такође нигде пре тога није објављено. Његова дужност као уредника била је да објави и ту вест у складу Кодексом новинара Србије  (Истинитост извештавања, поглавље I, тачка 1): ,,Обавеза новинара је да тачно, објективно, потпуно и благовремено извести о догађајима од интереса за јавност, поштујући право јавности да сазна истину и држећи се основних стандарда новинарске професије“.
На састанку Суда части на који је Ч. Васић позван и којем је присуствовао (16. фебруара 2011. године[2] ) суочен са унакрсним питањима чланова Суда, дозволио је могућност да је направио пропуст, али се касније, изгледа, предомислио.
Мада изгледа комлоковано и опширно, случај је прост: колега је обајвио једну вест, а два дана касније није другу која пориче прву.
Суд није поклонио веру Ч. Васићу да није знао за другу вест, кад је знао за прву.

  1. Све остале наводе Ј. Митровића Суд није разматрао јер их је сматрао беспредметним. Тако и све наводе Ч. Васића поводим тих тачака.

По мом личном мишљењу овде се ради о надгорњавању двојице колега којима би се пре и квалификованије могла бавити психологија, али је Суд сматрао да је по само једној, првој тачки, требало да донесе суд.

Слободан Стојићевић,
председнин Суда части УНС-а,
Београд, 14. јун 2012




[1] Ову одлуку Ј. Митровић је доставио али није скенирана.
[2] Васић пише: ,,скоро две године после објављивања вести“ што неупућеном читаоцу може да изазове логачна питања. Но, треба знати да је Суд части у овом саставу од скора а да је на ову ,,древну пријаву“ налеетео случајно, такође на нашем сајту и одмах је узео у разматрање. 
*********






Poštovani  Slobo,
evo tek ti se sada javljam, imam  neke probleme sa kičmom i kukom pa idem u  banju na   terapije,a i u selu  sam radio nešto oko pčela,a ranije sam ti  poslao samo  one skenirane odluke..sada  evo u potpunosti  retrospektiva  celog  slučaja,da ga imaš na dlanu...

Moje mišljenje sam ti i ranije rekao,a možeš  pogledati i u pismu  Brajoviću,ali evo i nekoliko   mojih pisanih reakcija...

1.Zna se procedura  smene  direktora,najkraće ko ga postavlja taj ga smenjuje,a ne  ovako kako su oni  iskonstruiisali...kao direktor Djurić iznašao  neki dokument  i to je razlog suspenzije..
I Čedi tu vest objavljuje,dok sam ja u  bolnici,imao sam  anginu pektoris...Tek  čujem od  lekarskog osoblja,...e  Jovane  ovi tvoji objavljuju na svaki sat  da se proneverio neke pare.....!!!
Pa ja sam kao novinar,pa urednik i direktor imao na desetine takvih  zahteva   da se neki ljudi ocrne,bez sudske odluke,tek onako  on je lopov ,on je kriminalac...i td...To nikada nisam prihvatio...

Samo posle  dva dana .direktor  tu svoju odluku o suspenziji povlači, imaš je u prilog,ali  Čeda je ne objavljuje iz  njemu samo znanih razloga...  Kaže nije znao...ne verujem  ,lično znam da  direktor  svakodnevno ima   razgovor  sa  urednikom  dnevnika oko sadržaja,..

2.Zna  se  kako se održavaju  godišnje i izborne  skupštine, izlažu se izveštaji o radu,pa se predlaže  plan za naredni period pa se predlažu novi članovi i td...Za  dvadeset i više godina  Čeda to nikada nije uradio....To što se  poziva na neke aktivnosti koje su usput,to je ono  kao  e ajde da popijemo po jednu....to potvrdjuje  njegovu nbeprofesionalnost iu   neodgovornost,opdnosno  to je zloupotreba profesije....

3. O drugim   svojim  propustima i ne govori,već  piše  slavopojke o  koleginici  Milanović,pa baš ona je  imala žalbu na njegov rad,na njegovu konfuziju u radu ,na  njegovu neurednost i nedisciplinu...i da ne nabrajamm
O njegovim ostalim  propustima i  novčanom dugu prema meni ni reči ,kao da ih nema...Vi  kažete da  sve to nije važno,ssigurno je tako,ali za mene je i to važno,možda je to razlog  da  se on prema meni ovako osvetnički ponaša,o tome se radi...

Slobo,u odgovoru  imaš onaj  zajljučak  o NADGORNJAVANJU ,ja znam da si ti  književnik,a ja sam  studije  književnosti   završio  pre  39 godina,nisam zaboravio  da je   NADGORNJAVANJE -ustvari  NADJAČATI.. E sada kakve to ima veze sa ovim slučajem...ja  nemam nameru da se sa Čedom   borim u cilju da ga nadjaačam.Tu svoju veličinu ja sam pokazao u profesiji i  mnogobrojne  nagrtade su potvrda kao i to da sam  pune  tri godine   vodio kao direktor ŠRIF.
..Moj cilj je samo da  ukažem na njegovu  zloupotrebu profesije, neprofesionalan i nedogovoran odnos prema meni,ja tako mislim,vi  ste u  prvoj odluci  to i rekli,to ste i  u drugom slučaju potvrdili,i tu nema nikakvog  NADGORNJAVANJA,niti  kako ono ti preporuči da  se time       psihiojatrija  bavi .

epilog svega ovoga je da  se protiv  Jovana Mitrovića,bivšeg direktora ŠRIFa nije  vodio  ninkav  postupak,da je posle  šest meseci  bolovanja vraćen na posao na mesto  pomoćnika  direktora  za program..da je   samozvani  direktor Djurić,koga je  imenovao  Mirković,otišao sa ove dužnosti i u toku je  krivični postupak protiv njega....

Ne znam  šta će biti dalje,ali ja  više nemam  snage da se  bavim  Čedom, Sud časti je  rekao svoje i ja to poštujem..
Samo me čudi  što  je   SAJT  sada promenio svoj izgled i izgleda ne objavljuje   Odluke...što me čudi i njihov  celokupni odnos prema ovom slučaju...ne verujem da će  ovu novu odluku objaviti...Što nije pošteno...Treba  žigosati takve neprofesionalne odnose koji zloupotrebom  štete  profesiji i naravno pojedincima,kao što je to moj slučaj...
Još samo ovo,  ja imam svoj  Blog    UNIVERZUMM i tu je  sve ovo objavljeno,imam i  izuzetno reagovanje  čitalaca,onih koji me znaju i onih  koji ne,ali  uglavnom  odobravaju sve ovo što sam rekao i što je  u odluci  Suda časti....
I da ti ne pišem više,pozdravljam te   i želim ti  dobro zdravlje

Jovan S. Mitrović ,novinar u penziji....

24.6.2012.

.