среда, 7. фебруар 2018.
недеља, 4. фебруар 2018.
feljton
REKLA-KAZALA
13..... .. INTERVJU PLUS II DEO
SREJOVIĆ INTERVIJUŠE PISCA
(nastavak) 4
ZVALI SU GA SREĆNI ARHEOLOG
ZLI ARHEOLOG
I mislite da je ovo kraj, tako je i pisac želeo,
ali kao što to biva u životu, intrigama se nikada, a pogotovo u rekla-kazala ne zna kraj, uvek se čuje neki novi glas,
zuckanje, šaputanje i šuškanje o mnogim dogdjaima
i ličnostima....
Tek, pred samo štampanje knjige čuje se nova priča,
o zlatolovcima i profesoru za koga ima
još jedan epitet, pored već pomenutih. Naime, u doba kada je, sredinom prošlog
veka, bio direktor SANU, profesor nije dozvolio da čuveni komunista Marko izloži svoje skulpture i pored toga što ga je molila
i još čuvenija Latinka i od
tada profesor dobi gorki epitet. Koji
niko nije znao sve do pre nekoliko meseci niti neko nekad pomenuo, te nije ni ušlo u
prvu priču rekla-kazala. Tek, nedavno je procurila
priča da su se Marko i Latinka u isto vreme zagledali u istog profesora,
koga nazvaše ,,zli arheolog!,, Zašto?- niko to ne zna, tek će se to, možda,
mnogo kasnije saznati!
Ali to
nije glavni razlog, zašto, pisac obaveštava izdavača, da pred samo
štampanje i ova priča iz rekla-kazala, udje u knjigu.
A sama priča ne drži vodu, i kada je reč o
arhelozima, zlatolovcima, rimljanima, zato pisac traži pravu reč, jer je saznanje i u
ovakvoj priči teško kao gorčina usred slatkog zalogaja; prodornija i od najteže
misli, jer je nastajala u dalekoj prošlosti, a čula se tek ovih dana,
i puna je postojanosti i hrabrosti da se legenda, pretvori u stvarnost i
saopšti, tek onako da se zna... Takvo saznanje, o istini, je za pisca još jedno
iskušenje, koje će sigurno opravdati
ovakav pišćev zahtev...
..
..
Ovih dana čula se priča da su negde
oko Kosova, ili slikovitije, negde oko Duklje ili još jasnije, u nekadašnjoj Zeti, zlatolovci pronašli
velike količine zla i to baš ono zlato koji vekovima traže na hiljade zlatolovaca. I ta viševekovna
potraga preraslaa je u legendu koja
je uzela na stotine života
zlatolovaca...... Jedan od njih
bio je i čuveni profesor, sa epitetom ,,zli arheolog,.
U jednom od interviju
i sam profesor je govorio o višemesečnom
bezuspešnom, iskopavanju starina, na teritoriji nekadašnje Duklje, odnosno
Zete, kada su mu opštinari rekli da kroz nedelju dana prekine
bezuspešno istraživanje, tek,
iznenada pronašao je samo nekoliko zlatnka, koji su bili dovoljni, da se naplate svi
troškovi iskopavanja, ne i razlog da
se istraživanje nastavi. Ali, to mu nije
dozvoljeno...Kao da je sve bila nečija igra, i nameštaljka.. I sada
ide ono rekla-kazala: posle
njegovog odlaska sa radilišta, niko
ništa nije pronašao. Kao da se zlato sakrilo, ili ga neko ukrao...Ali, to su
bila samo naklapanja... Ni
Marko ni Latinka nisu privoleli profesora da se vrati i
nastavi sa iskopavanjem. Ali,
bile su i priče da je to zlato pronašao
neki Bulatović i odneo ga u Kanadu, gde je otvorio novi rudnik zlata. Drugi su govorili, da su tek
kasnije zlatolovci došli do prave mape koju je imao profesor i već se zna šta
se posle dogodilo, oni nisu merodavni da
kažu pravu istinu….
Za sve
zlatolovce odavno je poznata priča, koja je prerasla u prastaru legendu
da su čuvene rimske legije, negde uvek sa sobom vukle tovare zlata. I to je tu
negde, zakopano, pored ove pećine, usred
ovog buka, sa one strane kamena, pored ove reke u temelje ovog ili onog starog grada, i sve tako legnda se širila vekovima, skoro u svim delovima rimske imperije. Ali, ima i onih koji
drugačije tumače takve legende, a
oni dobro znaju detalje iz prošlosti, koje
nazivamo legende, imaju prave mape,
imaju dokazne signale, imaju istinte priče iz davniuna i sve
tako godinama. I sada pisac pita da li
i vi verujete u ovakve legende ili
u priče iz rekla-kazala?!
Ni sada neće biti ono:To nije kraj, nit će ga biti!
– reče sebi pisaci i polako ustade iz kreveta, kao da svojim pokretima ne želi da poremeti sve snove o zlatolovcima. Nema više nikakvog
glasa, ni šapata, mumanja, ni slova
nema, samo zamrznuta slika od iskona u piščevim očima zakačena visi na
ekranu kompjutera, gde se u VORDU
pojaviše dve rečenice:ŽIVELA SRBIJA, OVAJ LAPTOP PRIMI OD KOLEGA IZ
ŠRIFA, SA ŽELJOM DA, VIŠE NE PIŠEŠ SAMO VESTI,PRILOGE I REPORTAŽE, NEGO U PENZINERSKE DANE, PESME I ROMANE, ONO ŠTO TI NAJVIŠE VOLIŠ, ISTINU! u obe,rečenice, sve je zgusnuto životom, gromovitim glasom i slikom koja najavljuje novi dan....,
Pisac je već rekao šta je sve saznao, i to je samo
njegova imaginacija... Vi nastavite ovu priču, možda znate više i
bolje!!!.. Naravno, sve će se to
saznati, ako izdavač uvaži zahtev da objavi i ovu priču, ako ne onda drugom prilikom, saznaćete više o svemu ovome,
a možda i još više!!!
субота, 3. фебруар 2018.

feljton
REKLA-KAZALA
12..... .. INTERVJU PLUS II DEO
SREJOVIĆ INTERVIJUŠE PISCA
(nastavak) 3.
Ovu misteriju nam
putem intervjua, mladom televizijskom novinaru, saopštavate Vi! i naravno kroz piščevu imaginaciju idemo
i kroz
njegovo detinjstvo pored Timoka. Pratimo
njegov dolazak u Rim, pa ratovanja. Tako
saznajemo da je Galerije bio po svemu nadčovek, mogao je da skače uvis do pet
metara, da razgovara sa životinjama, imao
je muškost dužu od svih gladijatora. Zbog
toga upoznajemo njegove jadi sa ženom
Valerijom
. I svedoci smo izgradnje Feliks Romulijane i Galerijeve smrti. Naravno
neizostavno susrećemo i ostale aktere rimske
istorije toga vremena: (Konstancija Hlora i njegovog sina Konstantina Velikog, te njegov Milanski edikt, neizbežan je bio i
Dioklecijan)* . Dakle istorija
u malome kroz likove onih koji su
stvarali tu istoriju…,,
Odjednom, pisac zastade kao ukopan, učinilo mu se da je od
ovog predugog monologa i zaboravio na
Srejovića, ili kao da je pored njegovih
očiju minuo neki lik koji je bio tako
ljut i namrgodjen, samo što nije
isukao pugio*, valjda zato što
nije maločas pomenut, a kroz celu rimsku imperiju ga pominju. Pisac učini takve pokrete kao da ga stigne, ali on
se izgubi. Ni ubrzanim treperenjem, čak
su mu i oči zasuzile, nije uspeo da ga stigne.
Poče sada da vraća svoje misli,
da se bolje priseti svega što je maločas
imao na umu, ali ga ni tako nije
stigao, onda je razrogačenih očiju
gledao u svaki ćošak, gde je sve bio, ali,
ni tamo ga nema. Od silnog uzbudjenja, kao kada nije znao neko pitanje iz istorije, kod
profesora, počeo je da se trese, ali
ovoga puta, učini takav pokret, da profesor Srejović nije ni primetio ovaj prekid u priči i pisac, nastavi:
P: - ,,I
tako sve do Magure gde će se napraviti
dve tumule** i sa svojom majkom Romulom se uzvisiti medju bogove.
I tu nije kraj, niti će ga biti,
moj profesore!!! I ono što je pomalo
mistično najveći broj junaka će tragično nestati: Galerije, će na povratku iz
Sirdike-Sofije, umreti od venerične bolesti.
I vi ste profesore, koji ste ga
otkrili i zaveštali u budućnosti, zauvek
otputovali iznenada... samo tri godine
posle otkrića Galerijeve kamene glave. Novinar
koji je sa Vama, razgovarao, ostaće
sakat u obe noge i rat će ga ometi da nikada neće objaviti intervju. A prema
mojim saznanjima, poginuo je medju prvim novinarima u ovom tragičnom ratu
negde u Vojvodini. Eto profesore Srejoviću, potvrda kletve da je *nož
zlato večito zlo, novi izazov za
pisanje o nekim drugim rudarima iz svemira. Ili o rudarima robotima, za nas pisce i vas
arheologe u svakom vremenu ima
posla...,,Tek kada ovo ču da je rekao; ,,profesore Srejoviću!,, -pisac stade,
kao da je obliven betonom, a hteo je još da se pokrene levo desno i da sebe
ubedi, da je profesor Srejović, odavno otišao u legendu i da je sve ovo bio
samo san. A hteo je da mu još kaže mnogo toga.
Ostao mu je dužan priče oko zlata i Udbe... Skoro da je
identična i njegova priča: Čovek iz Udbe, u Klubu novinara, uz čašicu rakije, započeo je priču kako traži vidjenog
ali čistog čoveka, za jedan veliki
posao, i misli da ga je pronašao...Zato je nudio piscu mnogo toga, samo da
pristane da bude njegov agent. Da prati
vidjene ljude i da obaveštava Udbu o
njihovom kretanju.... Ali, pisac nije želeo, rekao mu je:
P:- ,,Ni za suvo zlato ne želim to da budem!
Ma ni najnovijeg
''Merdžu'', ni za kapetansku
platu, hvala na svemu, hvala, hvala! Mi se nismo videli, niti smo razgovarali,
ja ću platiti ovu turu pića!,,
Dok ponavlja te reči, misleći da je Srejović i
dalje sa njim, tek je sada shvatio da je jedan od vidjenijih
sa liste bio i Srejović. Upravo to je želeo da mu na početku kaže, ali ga je
profesor Srejović uvek prekidao, kao da je i sam znao sadržaj liste vidjenih
Srba kod Udbaša....!
S:- ,,Jeste san je!,,- čuje kako mu Srejović šapuće, kao da ga ne probudi ili da mu se zahvali na onome što je rekao
Udbašu: ,,Ni za suvo zlato!,, Tada je prvi put čuo da za neke ljude ni zlato,
pa ni suvo zlato, nema nikakvu vrednost.
S:- ,,Jeste,
jeste, sve je ovo tvoj san! Ali će se, jednoga
dana, sigurno ostvariti svi tvoji snovi!,,
S: - ,,Pišče,
stani, ne žuri toliko, još ovo da znaš: Već godinama ne sanjam, otišao sam u večnost!
Ali me najviše pogadjaju ove tvoje priče o meni ,,Rekla-kazala,, i to prevazilazi
svaku realnost. To nisam ja, to je samo ljudska pakost, kroz tvoju imaginaciju!
Molim Vas; da
podmećem betonski natpis Romlijane, bronzane
glave rimskih imperatora, da ja kreiram
mozaike, ej, bre!!! Da kradem tudje rukopise i zlatan novac i ono najžešće da volim muškarce, ee’ to nema
granice svakoj pakosti,,- reče profesor i izgubi se.
Pisac se uhvati
za glavu i poče da se čudi:
P- .,, I sve je ovo čudno! Zar je moguće da
profesor ovo zna, a prošlo je 6 godina
od, prvog, objavljivanja romana ,,Intrvju plus,, i 12 godina od njegove smrti.
I sve je ovo čuo, video i pročitao, a ne zna da ima još žešće ,,Rekla-kazala,,
što ne ide za objavljivanje!,, - zato poče da muca, kao da mu se pravda;
da životna priča samo oponaša istinu,
da ljudi u ,,Rekla-kazala,, vode intrige, kako bi načinili nekom pakost. lili, da
tako prikažu svoju vličinu, ili, kako bi oni postali veliki i zapaženi, a njega
da ogovaraju. Pa njemu je sve to predočila, godpodja Mira, proročica-magijarka,
i eto sada se sam u to uverio, ali ne
može ništa. Nema ga, otišo sadus, u njegovu imperiju!
Profesor sigurno zna da je u romanu svaka priča,
uvek izmišljena! Zato i pisac poče jače da muca, želeći tako sebe da
uveri da je to lično on, koji ovoga časa razgovara sa najvećim arheologom našeg
doba. Sa čovekom za koga kažu da ima naklonost boginje Fortune. Sa čovekom koji
u arheologiji traži mnogo više ,,teži da se dopre do najopštijih istina, a ne
samo puko naučno istraživanje,,; kako su pojedinci ispravno tvrdili;
,,uvek je arheogiji davao celog sebe!,,
Pisac još
žešće zamuca, sa namerom da skrene pažnju na sebe, ai nije bilo nikakve
reakcije i on nastavi, sebi da priča:
P:- ,,Ja, ja, ja, sutra moram u Kragujevac,
hitno, da mu zapalim sveću i da mu kažem: - pa ja to nisam nikada rekao profesore, samo sam beležio,
mesecima šta ološ priča! Pa Vi znate profesore onu Ničeovu mudrost-izreku, koju
izgovara Zaratustra:
,,Život je vrelo uživanja; ali gde i ološ pije s ostalima svi
su kladenci zatrovani. Naklonjen sam svemu čistome; ne mogu, pak, da gledam
nacerene gubice i žedj nečastivih!,,
Ma ne, ne budim se, još profesore, ja
samo sanjam! Ne sekirajte se profesore, znamo mi ko je arheolog Dragoslav
Srejović! Ima još puno toga što treba da se kaže i to najviše ono što Vi niste
mogli. A meni je, ostalo da saznam, kada će svemirski rudari i arheolozi da
pristignu na naše ruševine da kopaju i istražuju prohujalo naše vreme! Rekli
ste i sami, profesore,,:
S:- ,,To nije kraj, pričaće se ,,Rekla-kazala,, i dalje, sve dok se u kamen
ne pretvorimo. Kamen je nešto što je trajno; kamen je večiti svedok svakog vremena, pa i našeg; kamen pa tačkaa!,,
P:,,Idemo,
dalje, profesore! Pisac je želeo što pre da završi ovaj nemi razgovor, jer je
osetio profesorovu potištenos, kroz svaku
izgovorenu reč. Činilo mu se da svako pitanje skriva u sebi sumnju u sve što smo do sada jedan drugom rekli i da on u
sve sumnja, samo što nije rekao, kao da je ovo neka klopka, od strane
Udbe. Zato i nije želeo više da postavlja pitanja ili odgovara na pitanja, da ne bi povećao profesorovu sumnju, i zebnju da je nešto
zaista pogrešio u radu. Idemo dalje,
profesore!,,- reče sebi pisac i završi ovaj san rečenicom:
P:- ,,Ni danas
mi nije jasno odakle ovaj tekst i zašto ga uzimate iz moga srca u vaše oči?!,,
Pisac nastavi da dalje sanja ovaj život i beleži priče
,,Rekla-kazala,,.;sve, tako, dok i kamen ne progovori!... I to nije kraj, niti
će biti!
,,Znam i posle ovoga biće još priča u ,,Rekla-kazala,, u onu Vašu,
poverovaću i to će biti, novi sadržaj ove priče!,,- reče pisac i okrenu se na
drugu stranu kreveta.. I to, opet, nije kraj, neće ga ni biti!... Neće ga ni biti, sve dok ne progovori pravi kamen i ne dodju oni pravi,
koji će znati da vrednuju i cene što je do sada
profesor uradio za arheologiju! I
dok ne progovore pravi tumači, i ne shvate prave reči koje se čuju
iz kamena, poruku koju je
davno izrekao profesor,
povodom mnogih arheoloških otkrića, Leepenskog vira, Romulijane
i Šarkamena:
,,Sve je to
jedan artikulisan govor prošlosti o nečem što je od najvećeg značaja za ljudsko
biće-o smislu života i ustrojstvu sveta,,.Kada o svemu ovome progovori pravi
kamen, ovo je bila poslednja poruka profesora
Srejoviću, tek, će se onda znati prava istina o svemu onome što se
davno, davno započelo u arheologiji, i tada
će ova priča biti završena!
( NASTAVAK SLEDI )
петак, 2. фебруар 2018.

feljton
REKLA-KAZALA
11... INTERVJU PLUS II DEO
SREJOVIĆ INTERVIJUŠE PISCA
REKLA-KAZALA
11... INTERVJU PLUS II DEO
SREJOVIĆ INTERVIJUŠE PISCA
(nastavak) 2.
....
I zato sam,
profesore, postavljao sebi pitanje, a gde ima
zlata? Pa na ovim prostorima. A ko želi da ga najviše ima? Pa uvek prvi
čovek, vladar, onaj ko je najmoćniji. I tako redom...došao sam do mogućeg odgovora, zašto
je iz ovih krajeva u rimskoj imperiji bilo toliko vladara i zašto se svi
zavojevači uvek prvo zainteresuju za ove karajeve. Pa , kod nas je II svetski
rat je počeo napadom Nemačke armije na borski rudnik, a ne bombardovanjem
Beograda. Nemci su hteli prvo u Bor da udju!
Pa naravno zbog zlata, onog istog zlata za koje Šekspir, kako Vi
pomenuste u izlaganju, kaže: ‚‚Ovaj žuti prah stvoriće haos od ljudi. Uzdići
lopove, dati im titule. Ko njega ima gospodar je svega. Pomoću njega se duše
mogu, čak u raj uvoditi‚‚....
S:- ,,Ili zlata
koje je u svakom domu, u novčaniku i visi na ušima ili oko vrata svake žene!,,-
dobaci Srejović, uz smeh, ali ga pisac nije ni čuo, nego nastavi:
P: - ,,Bio
je to moj izazov da priču produžim sa pričom o rimskom imperatoru Gaju, jednom
od 17 imperatora iz ovog dela naše zemlje. Zato sam, pre petnaest godina, od te
priče napisao, na stotinak strana, roman
POVRATAK U ZAVIČAJ i opet sam stao, jer
mi moj prijatelj Moma Dimić, kaže:
,, Ovo je tema koja zaslužuje barem
roman od 5oo strana!,,
...I tu Srejović ponovo prekinu piščevu priču:
S:- ,,Pa u pravu je bio Dimić, pametan i
razuman je to bio čovek. Nije rimska imperija bila toliko mala. Jednim delom te
imperije mi smo danas baštiinci i to
jedne od najblistavijih kultura, imamo spomenike na koje treba da budemo
ponosni, spomenike koji ne pripadaju samo nama, nego pripadaju celom
čovečanstvu!,,
S:- ,,Svako ima svoju nezavršenu priču!,, , opet se čuje Srejović i nastavlja tamo gde je stao:
P: - ,,Stao
sam i zbog toga, što sam u profesiji prihvatio jednu ozbiljnu i odgovornu dužnost, a kada se takva obaveza prihvati
onda se ostavljaju na stranu sva lična nadahnuća.
Tako je POVRATAK U ZAVIČAJ ostao da čeka..
Pre pet godine, otišo sam u penziju, i eto meni slobode, vratio
sam se ponovo Galeriju. Za šest meseci roman je dobio konačnu formu i sada ima 550 strana. To je taj fizički nastanak romana, a kako
izgleda život u njemu...To su dileme kroz 24 priče o istinitim dogadjajima i ljudima...koji su živeli na ovim
prostorima, odnosno u tadašnjoj rimskoj imperiji. Tu je i Vaša priča, kroz
intervju, o Galeriju, odnosno o govedaru
Armentu!. Dakle, svi Vaši ljubimci su
tu! Ostala je jedna dilema i Vi ste tu opet uskočili,
definicijom zavičaja;
E sada šta je zavičaj, u globalnom smislu, to je mesto
rodjenja, ali u smislu odredišta možda je to domovina!
S:- ,,A gde je
domovina?,,- čuje se pitanje, profesora.
P: - ,,Pa,
za mene, to je Univerzum, to više nije samo
zemlja, nije ni planeta, već je to svemir!,, - odgovario je pisac kao iz
topa, i očekje, sada ono, odlično sedi pet, ali uz tišinu nastavlja
svoj monolog o zlatu! ,,A za zlato se smatra da su najfinije čestice iz svemira, eto
odgovora, da smo svi po malo svemirski rudari, pa možda i Gaj!,, - i tu Srejović, opet ulete sa svojom pričom, o zlatu tamo gde je maločas
stao:
S:- ,,Velika je
to tajna, bila, ostala i ostaće za sva vremena. Uvek će ga svi želeti. Zbog
njega se ratuje, u svim etapama ljudske civilizacije. Po njemu se odredjuje
moć, njime se definiše status, njime se najbolje iskazuje, nečija lepota i
ljubav.Njime se sve plaća, pa i životi se daju za njega.To su najlepši i
najdragoceniji darovi; bogatstvo i sreća se definiše njime. Svi ga žele, a
imaju ga samo najsilniji; traže ga,vekoviima, skrivaju ga po pećinama, jarugama,
u nedra i slamarice ga skrivaju, u trezore
okivaju i u banke ga oročuju . Za mnoge je upravo ono najveća nesreća i zlo,
zbog njega se laže, zaklinje,vazda ratuje i krvari..
A u Hemiji stoji jednostavno: ,,To je plemenit metal,
postojan, niko i ništa mu ne može nauditi i promeniti, samo ga mogu ljudi oblikovati u najlepše oblike zlatnika, ogrlnica,
narukvica...,, - i tu Srejović stade, sa
namerom da nabraja dalje, uz lepše i
slikovitije metafore o zlatu ,ali pisac,
nastavi sa svojom pričom, koju je
Srejović maločas prekinuo:
P: - ,,Upravo, to profesore, ovo je priča o fenomenu
za sva vremena o zlatu!
Ustvari,
ovo je priča o rimljanaima s kraja trećeg veka, ali i priča o nama, o našem večitom izazovu da budemo neko i nešto, prvi
i najvažniji. Kako kaže recenzent Dimić: -,,Spremni smo da se odreknemo svega,
radi zlata.To je priča o našim, manama i
vrlinama, željama, htenjima, pohlepama, prevarama,
obmanama, pljačkama, ubistvima. Skoro da se ništa nije promenilo, od rimljana
do danas, u načinu razmišljanja i životu
ljudi. Puni smo mistike i tajni!,,
...Tišina, samo nekoliko sekundi, a traje kao večnost.
Srejović zamišljeno ćuti, naslonio desnu ruku na čelo i sluša, pisca, koji je
očekivao i profesorovo mišljenje , ili
pitanje, pa nastavi:
P: - ,,Upravo tako, profesore, dolazimo do
zaključka da je ljudska civilizacija samo usavršavala metode, protiv sebe. I
sada imate izazov, da se okrenete ili
preispitate, da li je možda taj o kome se sada govori u romanu, tu pored vas
ili ste to vi lično, zlatni tragač. Pa zar nije
sadašnje svetsko globalno stanje ustvari težnja da se od Evrope, napravi nekadašnja Rimska Imperija, a mi da budemo samo ponovo
Gornja Mezija. Zar se ne vraćamo na ono što je Dioklecijan rekao Galeriju kada ga je proglasio za prvog
Cezara: ‚‚Sine moj, ono što je jedno ili
je to ili nije. Ili je Imperija, ili to nije. Uništi svakog ko ti se suprostavi
na tom jednom putu. Sine moj, jednoga dana i mi ćemo biti samo vazduh, zemlja, šuma i voda, nauči ljude
kako da se prema tebi sada ophode! Ako ne sada onda za neko drugo
vreme, kada budeš najbogatiji nećeš imati ništa!,,Profesore Srejoviću, niste ni mogli, Vašim pronalaskom Galerija, usred Gamzigrada, predvideti da je to početak prave, moje priče, koja počinje; krajem trećeg veka naše ere, kako je Armenatarijusov sin, od govedara, postao Galerije, rimski car?
(sledi nastavak)

четвртак, 1. фебруар 2018.
feljton
REKLA-KAZALA
10... INTERVJU PLUS II DEO
SREJOVIĆ INTERVIJUŠE PISCA
Želeći da
privede kraju ovaj tekst i sam pisac je upao u polemiku sa Srejovićem u ,,Rekla- kazala,,.....

Tek, primetio
je da se u trenutku kada je Srejović razgovarao sa decom i posetiocima koji su
obilazili Romulijanu, jedan od njih bio je i sam pisac i čuje sebe kako
odgovara na Srejovićeva pitanja. Očekivao je, prvo, burne reakcije, na sve ono
što su besednici trtljali-govorili u ,,Rekla-kazala,, ali čuo je iznenada, veoma mudro i zagonetno
pitanje koje se odnosilo na njega:
Srejović:- ,,A o čemu
ti mladiću tako visokoumno, filosofiraš, razmišljaš, ili sanjaš, a ne pratiš
moje izlaganje?
Pisac je znao, da je
Srejović odavno otišao u večnost, ali je ipak prihvatio
razgovor, iz poštovanja prema njemu.
Pisac: - ,,Ko, ja?,,
S:- ,,Ti, ti mladiću! Dosta sam se ja preznojavao odgovarajući na
pitanja, kako sam pronašao Galerija, izvolte
imate reč?!,,
P: - ,,Divim
se kako Vas ova deca pomno slušaju, gutaju svaku Vašu reč, sve veruju!,, - profesor se nasmeja, zavrte glavom i prevrćući buljave
oči, ispruži ruku i milujući ga blaženo po
ramenu, upita, mladića:
S:- ,, A
veruješ li mi ti, lepi mladiću?,,
Pisac se kao poparen trže, ali kao iz puške je odgovorio:
P: - ,,Paa
naravno da Vam verujem! Kada sam ja bio
klinac sanjao sam, i verovao u tada mnoge čudne stvari... Više ne sanjam, sve
je tako po snovima ...,,
Uz lagani smeh
ispod obraza, Srejović ga htede zbuniti
novim pitanjem:
S:- ,,I šta si sanjao, kao klinac?!,,
Ali, se pisac ne dade
zbuniti, već kao iz topa nastavi svoju
priču, tamo gde je zastao:
P: - ,,Paa,
sanjao sam da svi ljudi imaju male kutijice kao telefoni i da preko telefona razgovaraju sa celim svetom, i
ja sam razgovarao sa mamom i tatom...i mojim
drugarima!,,
S:- ,,A, pa to
su ti sada mobilni telefoni, a pre su bile motorole, i šta si još sanjao?!,,-prekinu ga
Srejović.
P: -,, Pa,
kada sam bio mali, voleo sam i ja da se vidim i da radim preko te televizijske
kutije. Sanjam, kako će ljudi umesto da koračaju imati male
cipele sa kružićima koji će se okretati!,,
- to redjanje
snova i želja ponovo Srejović prekinu...
S:- ,,Uuu, kakvi
su to, bili, čudni snovi mladiću, al znaj, ja ti tvrdim, ti snovi će se sigurno
jednoga dana ostvariti. Vidiš kako je
Gaj sanjao i postao Imperator, ej Imperator cele rimske imperije!!.,, - ubedjuje
ga Srejović, i pisac kao da čuje drugo pitanje, ali ne vidi da Srejović otvara usta...
P: - ,,A
zašto toliko razmišljaš o Galeriju, pa i
o njemu pišeš knjigu?,, - kao da je jedva čekao ovo pitanje, pisac, se začudi
otkud Srejović zna da on piše o
Galeriju, ali se nije dao zbuniti, no okrenu mikrofon i poče ozbiljno da priča, kao
da se obraća televizijskim gledaocima, kao odrastao, i zreo čovek:
P: - ,,Profesore Srejoviću,
čuo sam Vas dok ste sebi
objašnjavali kada niste bili spremni da odgovorite na profesorovo pitanje iz Istorije ,,O
rimskoj imperiji,, i kako ste obećali profesoru da ćete
to naučiti za sledeći čas, a vi
ste to učili celog života! I ja sam imao isti slučaj; mom profesoru
obećao sam da ću napisati roman o Rimskoj imperiji iz koga će on nešto novo
saznati o imperiji! I evo ja skoro završavam dato obećanje zahvaljujući, Vama!,,
Sada se, Srejović, prvo začudi odakle je pisac čuo ovaj njegov dijalog, potom
se nasmejao, ali, ipak, nije bio zadovoljan odgovorom, zato je ponovio pitanje:
S:- ,,Ma, lepa digresija, ali mora
da postoji neki snažniji razlog, osećam ja to?,,
P:- ,,Znate,..davno, na studijama
novinarstva pisao sam seminarski rad pod nazivom: ‚‚Dokumentarnost u književnosti,,
cilj mi je bio da dosegnem do poimanja
koliko je informacija istinski dokument vremena. Došao sam do gotovo
neverovatnog poimanja istine. Tačka je najveći dokument svakog vremena i
čoveka. Njome nešto počinjemo, završavamo, odredjujemo gore, dole.Tačku
stavljamo i na život, na dogadjaje...nije li zemlja jedna velika tačka Univerzuma.
Kroz tu tačku protiče vreme, prolaze i nestaju ljudi, pa ipak tačka ostaje i
dalje da bude jedini svedok onoga što je
proteklo. Kroz tu tačku protutnjale su mnoge imperije!,,- i nije još završio, opa već čuje Srejovićevu upadicu:
S:- ,,Dakle,
istina je da su postojali ljudi koji su vodili mnoge imperije!
Postojali i nestali, a o svemu
tome svedoči kamen ovaj i ta tvoja tačka Univerzuma...
Dakle, postojala je i rimska imperija, e sada
počinje moja priča, beleži ovo za tvoju knjigu, pišče... Sada treba da ide priča
ko su ti ljudi, gde su rodjeni, kako su izgledali, koji su vodili tu silnu
imperiju, e ja se time bavim celog života!,,Postojali i nestali, a o svemu
tome svedoči kamen ovaj i ta tvoja tačka Univerzuma...
Dakle, postojala je i rimska imperija, e sada
Srejović i dalje priča, gleda pravo, kao da je ispred
njega kamera, a pisac odmahuje glavom, kao da mu da’ do znanja da
sve te njegove priče zna iz njegovih knjiga, a neke priče je u knjigu
već ubacio i zato nastavi sa svojom pričom:
P:-,,Ravno
pre 18 godina, nekako pre bombardovanja Srbije, u Stacionaru Gamzigradske banje, napisao sam
kratku priču GALERIJEVA SMRT, objavljena je pod pseudonimom...,, Tek sada, kada
je čuo, ovo pred bombardovanje, Srejović, stade kao ukopan ne verujući da
je bilo pre 18 godina
nekakvo bombardovanje...
nekakvo bombardovanje...

Pisac primeti kako
Srejović poče da drhti, kao kada se nešto iznenada sazna, ono što
se očekivalo. Učinilo mu se da je još za života Srejović znao da će Srbija biti
u plamenu, i ako je, zaista, čitao prvi deo
romana, onda sigurno zna da je
Nato alijansa bombardovala 78 dana i noći
tadašnju Jugoslaviju. Htede da mu kaže, kako je celom ovom krajinom, odjekivala zakletva Hajduk Veljkova: ,,Glavu dajem
krajinu ne dajem,, i da ni jedna muška
glava u rezervnom sastavu nije ostala bez vojne uniforme i puške. Još da mu je
pomenuo žrtve, porušene civilne, objekte, bombardovanje gradova i sela... Bila
bi to onda, druga priča, od one koju
su započeli, ili nastavak odiseje o
rimskoj imperiji u novim uslovimać. Zato, nije o tome želeo da priča nego je nastavio o nastajanju
romana, odnosno o početku plamena, koji se nikada nije gasio, na ovim
prostorima:
P: - ,,Ali, moja poenta je bila, skrenuti
pažnju na besmisleni rat koji počinje,
odnosno na povratak rimske imperije, u ovom slučaju to je Evropska unija. Ujedno
otvorio sam sebi dilemo da se svi oni koji su u ratu nestali jednog dana će se
vratiti u zavičaj, kao što su se
legionari iz porušenog grada
Feliks Romulijane vratili zajedno sa Gajem, zahvaljujući arheologu, znači,
vama gospodine Srejoviću. I kad god sam imao vremena, i gde, god sam putovao,
vraćao sam joj se i produžavao, ulazio u duh vremena s kraja 3. i početka 4. veka, i došao do
razotkrivanja te dileme u pravi zaključak; da su se vazda ratovi vodili zbog zlata, i da je razlog svakog sukoba, zlato! Jeste
zlato, zlato!! Ovu svoju tvrdnju,
proveravao sam raznim saznanjima iz prošlosti u literaturi, ali sam sve to
pečatirao, Vašom pričom, o Despotu Stefanu Lazareviću, koji na Novom brdu, za
rad ljubavi svoje žene Irine, izgradi zlatni grad, ali ga Turci razoriše, popališe
i zlato poharaše, tako da od zlatnog grada, danas ni traga od Novog brda..
NASTAVAK SLEDI
.
NASTAVAK SLEDI
.

Пријавите се на:
Постови (Atom)














