Atomska bomba u Boru?


Kultura
Atomska bomba u Boru?
CRNI VRH KOD BORA “LEŽI”  NA ZLATU-TVRDI  KANADSKA KOMPANIJA “ AVALA RESORSIS”,
Kanadski geolozi procenili su da je Crni vrh kod Bora izuzetno bogat  zlatom jer prosečan sadržaj ovog metala po toni rude iznosi gotovo 2,5  grama, a u pojedinim ležištima i više od devet grama. Kako je navedno u  saopštenju kanadske kompanije “Avala resorsis”, proizvodnja je  rentabilna već na količinama od 0,4 grama zlata po toni iskopina.
Istražno područje Korkan-Bigar u timočkom magmatskom kompleksu,  potencijalno sadrži velike količine zlata. Mi smo za godinu dana  napravili 43 bušotine i utvrdili da se tu krije po najmanje 2,34 grama  zlata u toni iskopina. “Analizirali smo samo bogata ležišta”,  navodi se u sopštenju dostavljenom medijima, koje je potpisao Džejms  Krombi, izvršni direktor kompanije.
U dopisu se dalje kaže da na Crnom vrhu, na potezu “Bigar hil”,  najsiromašnija iskopina sadrži 0,84 grama, dok najbogatija bušotina ima  9,5 grama zlata po toni zemljišta.
Srbija “leži” na oko 50 milijardi dolara u nalazištima zlata, kojega  najviše ima u Timočkoj krajini. Srbija je, prema dostupnim podacima  Svetskog saveta za zlato, sa 14,3 tona zlata u 2011. godini plasirana na  58. mesto po deponiranim zalihama tog plemenitog metala.
Rudnik opet radi ?
BORSKI RUDNIK PRIPREMA “ATOMSKU BOMBU”
Za neupućene ovo je bila senzacionalna vest, saopštena tokom februara  ove godine. To je  vest nade za otvaranje  novog rudnika i to zlata, za  nova radna mesta, za oživljavanje posrnule  privrede u ovom delu Srbije.
Ali,za one koji poznaju rudarstvo, to je  samo  vest strepnje i  neizvesnosti. Znaju oni dobro da  postoji  detaljan satelitski  snimak   Landsata-1 koji je načinjen sa oko 914 kilometara visine 29.oktobra  1973.godine i time potvrtđeno, da na Crnom vrhu kod Bora, ima naslege  bakra i  zlata  u velikim količinama. Prema tome nije nikakva senzacija,  koja je u javnost nedavno proturena, da su kanadski geolozi slučajno i  to u poslednji čas,  na Crnom vrhu pronašli rudu zlata, odakle bi se  eksploatacijom moglo dobiti oko 150.000 tona crvenog metala, blizu 13  tona zlata i više od 44 tona srebra .
Kanađani kažu u poslednji čas im se posrećilo bušenje Crnog vrha, jer je  rok za istraživanja istekao septembra prošle godine, pa je ovo bio  jedini način da okončaju ono što su započeli još kao firma”Dandi”2006. ,  i u šta su uložili gotovo 55 miliona dolara,  dok ove godine planiraju  da investiraju dodatnih 25 milion američkih dolara kako bi rudnik  proraradio.
Kanadski istraživači još kažu da je zlato  otkriveno u plitkom pojasu,   što praktično znači da će eksploatacija biti izuzetno isplativa. Ostaje  dilema ko će i kako ovo blago  eskploatisati?  U ovom trenutku nije  poznato,(međutim, logično je  da to budu Kanađani)  koji bi imali gde da  prerađuju rudu iz svojih rudnika, dok bi RTB,čiji su pogoni udaljeni  svega 30 kilometara od novog rudnika, uposlio sve svoje kapacitete.
Međutim stiže  drugi odgovor:”Avala resours” je zakupila koncesije na 30  godina i  pošto se ona ne bavi metalurškim poslovima, verovatno će biti  angažovan neko treći. Potpuniji rezultati dosadašnjih istraživanja na  ovom području biće poznati  do kraja maja, a radovi će trajati do kraja  juna ove godine.
Upravo ova  neizvesnost  i brine poznavaoce gologije, da možda sa ovom   dilemom  ne počinje realizacija  novog načina rudarenja u svetu, pa i  kod nas koji je još sedamdesetih godina prošloga veka obustavljen, zbog  velke rizičnosti . Ali u ovom trenutku beznađa, o tome se mnogo i ne  razmišlja, a stručnjaci iz ove oblasti još uvek ćute!!!!
Sedamdesetih godina, kao mlad novinar pripravnik, svojoj redakciji sam  ponudio snimak  razgovora sa doktorom  geologije  Draganom Nevadićem, o  tom novom načinu rudarenja, pod  nazivom “ Borski rudnik priprema  atomsku bombu”. Glavni i odgovorni urednik Damir Ikica,  nije ni želeo  da sluša, naslov je podvukao crvenom bojom, što je značilo – “Ne  emitovati”…Da je kojim slučajem saslušao, čuo bi uverljivu i  senzacionalnu priču inženjera  Dragana Nevadića:
“Novom metodom eksploatacije rudnog ležišta, planira se otvaranje  rudnika zlata na Crnom vrhu kod Bora, uz pomoć tkz.” atomske bombe”. Mi  za to imamo mogućnosti, imamo rudnik uranijuma. Mezdreja samo što nije  proradila.
Rudu treba isitniti jednim podzemnim nuklearnim udarom, ubacivanjem  patrona, dimenzije 60 x 300 cm, u utrobu zemlje na 300 metara dubine. U  ovaku izdubljenu masu ubaciće se specijalni reagensi i ispumpavanjem,  dobiće se bakar i zlato.
Ovaj atomski udar u dubini zemlje ne bi ostavio velike posledice.  Poremetila bi se samo malo, flora i fauna, koja je ovde u izobilju.  Mesto eksploatacije bi bilo na hiljadu metara nadomorske visine u toku  noći. Prvo veće mesto udaljeno je oko 30 kilometara od mesta udara (na  severu Žagubica, i na jugu, Bor).
Bio bi to ogroman krater, gde može da se smesti planina poput Rtnja, ili  ceo borski površinski kop . Ono što je nekada radilo na hiljade rudara u  minulih sto godina, ovom novom metodom eksploatacije rude, uradiće se  za nekoliko sekundi. Dalji process prerade i dorade trajao bi godinama, a  proizvodnja bi se usavršavala. Ovde bi rudari radili uz pomoć robota.
Ova ideja sa atomskom bombom, nestala je brže nego što je nastala. Na  nju samo podsećaju Titove reči: “Mi nemamo atomsku bombu, ali je možemo  imati sutra, zato što imamo rudnik uranijuma, zato što imamo naučnike  svetskog glasa. Počeli smo da gradimo i Vinču, jedini nuklearni  institut  na Balkanu…Ali, mi smo protiv nuklearnog rata”…
Tih sedamdesetih godina minulog veka, Amerikanci su uveliko ispitivali  mogućnost za ovakvo atomsko rudarenje. Dolaženje do plemenitih metala na  ovakav način, jednim udarom, nije ništa novo.
Ova metoda rudarenja, brzo se zaboravila, kazao je Nevadić.
Ali, nikada ništa nije sigurno, pa i ova mogućnost o oživljavanju nove metode  rudarenja.
Mozaik saznanja istine o zlatnoj groznici  već godinama traje, a na 50  godina izbiju ratni sukobi. Sledi  logično pitanje: Zašto je sveukupno  stanje u ovom delu Balkana, odnosno u Srbiji stalno ovakvo? Možda je to  najlakši put kako što pre doći do zlata. Tu istinu svako na svoj način  doživi, ili pak mnogi, zbog zlatne groznice, ne dođu do istine.
Akter ove prtiče je taj put prošao kroz trnje, nije položio pripravnički  staž. Pre četrdeset godina ostala mu je večita partijska kazna da  podriva samoupravni socijalistički sistem, da je otkrio  državnu  poslovnu tajnu, da potpiruje mržnju. Svojim tekstom  je obelodanio da  Projekat oko germanijuma ulazi u završnu fazu, jer  su u Timočkoj  krajini na Babinom zubu u Gabrovnici 1963.godine, stvoreni svi uslovi za  otvoranje rudnika uranijuma,čije će količine biti dovoljne za nuklerku u  Krškom i naravno,  za novu metodu iskopavanja rude na Crnom vrhu.  Rudnik je zatvoren, bez posla je ostalo 10.000 radnika, a u nekadašnjem  rudniku uranijuma sada se skladira nuklearni otpad iz Vinče. Opština  Kalna, na čijoj se teritoriji nalazi ovaj rudnik, imala je  20.000  stanovnika, a danas samo 2.000 žitelja u 14 naselja. U Gabrovnici,  verovali ili ne, samo 10 žitelja. Možda će oni biti jedini svedoci da će  zaživeti novi metod  rudarenja. Još neki akteri  ove prieče o zlatnoj  groznici imaju tragičan kraj: T.R. je doživeo moždani udar i nikada se  nije oporavio…M.Ž. je izvršio samoubiustvo pištoljem u glavu…M.B . je  otišao u inostranstvo i tamo mu se gubi svaki trag…J.L. je negde u  Americi ima svoj rudnik, priča se da su ga tamo domoroci pojeli…N.Š. je  sada u Hagu čeka suđenje.
Na Crnom vrhu pored budućeg rudnika zlata, nekadašnji prvi čovek Srbije,  Slobodan Milošević  je izgradio luksuzni hotel “Jelen Ridžers-Hajat” .  Izgradanja hotela je stopirana iz političkih  razloga i sada stoji kao  nemi spomenik i svedok prošlog vremena. Kažu da se za njega najviše  interesuju Rusi.
Ima još, ali i ovo je dovoljno da se odgovor sam nametne. Tragična je  sudbina onih koji budu  zaraženi zlatnom groznicom .Tako će uvek biti u  ovom delu Srbije  jer se tu nalaze retki plemeniti metali poput, zlata,  srebra, i retki litijum, jadarit, olovo sa cinkom. Srbija će uskoro  namirivati 20 odsto svetskih potreba za sirovinom budućnosti litijumom ,  od koga se prave baterije za mobilne telefone , kompjutere, kao i za  raketno gorivo.
Da ne nabrajam  dalje druga prirodna bogatstva . Ostaje  zagonetka, čije  rešenje ne zavisi od nas, nego  od nekog pored nas. Može samo da se  nagađa šta će biti sa ovim delom Srbije, ako sve ovo o čemu se blizu 60  godina već priča, bude delimično realizovano.
Bog će ga znati šta?
I na kraju, samo za razmišljanje, podsećanje na Šekspirove stihove o zlatu:
Zlato, zlato, žuto, blistavo, skupo zlato!
Ovo će napraviti crno.
Belo ružno, lepo dobro.
A kukavičkim ono što je hrabro!
Bogovi, bogovi, čemu to i zašto?
Ovaj žuti prah stvoriće haos od ljudi.
Uzdići lopove, dati im titule.
Počast i mesto na klupi senata.
Čovečanstvo što zavađaš rulje ljudi.
Udaješ svelu udovicu.
Na koju bi povraćali svi.
Bolnice čireva.
Prokleti svemogući prahu, ti opšta bludnice.
Ko njega ima, gospodar je svega što želi.
Pomoću njega se čak duše mogu u raj uvoditi !!!
Eto, to kaže gospodin Šekspir za zlato!
Ovaj žuti svetleći prah je svemirska duša…

1 коментар:
GADNA INFORMACIJA,AKO JE TAČNA SAMO JEDAN POSTO..ODAKLE TO PA SADA?
Постави коментар