OTIŠAO SI  SAMO, U
DUBINU ISKONA,DA VEČNO  SANJAŠ, MOJ
PRIJATELJU !!!!!!
Raša
 Popov je  otišao  da večno sanja, otišao je u legendu,  ali  i dok je 
bio živ bio je sanjar i legenda..Kud god se kretao i što je god govorio 
melem je  za  dušu obićnog ćoveka,a posebno  za dečju dušu.
Ovakav
 trajni zapis o njemu definišem danas  na njegovo večno putovanje i 
snevanje, ali sam do takvog saznanja  došao davne   1994.godine kada je 
 bio učesnik I Svesrpske književne kolonije u Zlotu.. 
 Pesnička kolonija 
se prepoznavala po njemu, gde god smo išli  zaokupljao je pažnju 
publike,a posebno dece...Svima je prvo pružao razdragano veselo pesničko
 lice sa koga su  zračile sanjive oči, toplina i  široki osmeh koji je 
lelujao  celu njegovu  razbarušenu bradu...
 Pesnička kolonija 
se prepoznavala po njemu, gde god smo išli  zaokupljao je pažnju 
publike,a posebno dece...Svima je prvo pružao razdragano veselo pesničko
 lice sa koga su  zračile sanjive oči, toplina i  široki osmeh koji je 
lelujao  celu njegovu  razbarušenu bradu...
Njegov
  boravak u Zlotu ostaće trajno  zabeležen na bareljefnoj  bakarnoj 
ploči učesnika Prve svestrpske književne kolonije na MOTELU  ZLOTSKE 
PEĆINE i u zapisima u  poemi  SENKE SLEPIH MIŠEVA... Na kraju knjige  
DOBROTA ZLOTA., Raša Popov  o svom  boravku u  Zlotu beleži:
  ,, Često sanjam ravnice izmedju mog sela Mokrina i  Kikinde . Ali u 
tom mom snu to nije ona ravnica spljoštena pod nebom, nego su to 
planine. Na tim planinama koje moj san usadjuje u ravnicu trava je 
pepeljasto zelena. Moj mozak je lišen u snu hlorofila i sunca. Zato 
volim javu tamnozelenih planina u Zlotu i iznad njega.Zlotska je java jača od mog sna...
Petak, 17. jun,    u Zlotu, u 23 sata..
Ne
 znam zašto ti turusti idu stalno da gledaju one veličanstvene gradove 
po Mediteranu i Havajima kada, gledaj, mi ovde, kao da smo ušli u 
,,Odiseju,, i ,,Ilijadu,,. Pogledaj te bačije-tako su živeli ljudi  kada
 je Odisej putovao. To je pravi turizam-otputovali smo u dubinu  
iskona,,
Subota, 18.jun, Zlot 1994.god.
Subota, 18.jun, Zlot 1994.god.
U
 istoj knjizi ...jedan od   gostiju  Književne  večeri, beleži: ,, 
Prijatno iznendjenje koje smo doživeli prilikom  posete pećini i Zlotu 
bio je susret sa Rašom Popovim. Nisam mogao da izdržim, a da mu ne 
pridjem i da njegov lik ne ne prenesem na papir..Žao mi je što nije sa 
starom  razbarušenom frizurom..Susret sa  Rašom i ostalim pesnicima Prve
 svesrpske književne kolonije u Zlotu sećaće se cela ekipa strelaca iz 
Niša... R. Lazić 17.6. 1994...
--Ima još. ovo je dovoljno za večno sećanje na Rašu Popova.......
--Ima još. ovo je dovoljno za večno sećanje na Rašu Popova.......




Нема коментара:
Постави коментар