уторак, 29. децембар 2009.

XXVI  nastavak  POVRATAK U  ZAVIČAJ

Beleg za carsku palatu neka budu raširene  ruke svih živih i grobovi mrtvih Magurana,
-Zemlja se trese,neko od bogova je ljut na nas,neko će umreti!
-Palata da bolja bude od Dioklecijanove!!!





17.

Ušao je u šator.

Samo desetak metara, pored njega, već je bio Askalapijo, koji je mirno gutao svoj poslednji zalogaj.

Dade mu do znanja da dovede crtače .


Još nije ni stigao do bočice, da iz nje popije smirujuću tečnost, a pored šatora su stajala, poluplašena bradata, suvonjava sredovečna tri muškarca.


Držeći ispod miške neke papire, crtači su gutali, halapljivo, sočne zalogaje mesa, bojeći se da im ne budu poslednji.

Još nisu ni ušli, a on je već počeo da ih broji.

Nekoliko puta ponovi brojanje, ali sada gledajući ih u lice.

Zavrte glavom i začudjeno upita:

Gde su oni ostali?

Dok je tišina trajala, izdvoji se jedan od najmladjih, pogleda ga pravo u uči, ne reče ništa, samo mu pokaza jednim prstom na vrat, a ostali dodaše:

Dioklecijan ih fikkkk!

Zar one najbolje, zar one što su znali ulaz u lagum!

Ljuitito, za sebe, reče Gaj, prisećajući se Dioklecijanove besede:

Ovo znamo samo ti i ja, oni koji ovo rade biće pogublljeni !

Kao da ništa nije čuo ni video, reče im da sednu pored stola, izvuku svoje papire, i poče da naredjuje:

Ovde, pored sofre, na sredini, treba napraviti carski grad!


Pokazivao je na mesto odakle se još uvek čula galama.

Neka vam beleg budu raširene ruke svih živih i dužina grobova svih mrtvih Magurana.

Da ima dvadeset kula, svaka kula po jedna moja godina carovanja, razumete simboliku!

Bolji nego što je Dioklecijanova palata.

Veći nego što su ove stare zidine, prokletog Aurelijanuma.

Da bude srećna moja majka, sada, kada nije mogla za života, moja Romula!

Ova slova u kamenu da isklešete.

Stavite to u vaše crteže, ovako, ovde sve piše :

Feliks Romulijana!


Obavezno da ima lovorov list oko slova, obavezno!

Da carski grad blista, da bude pun bogova!.

Od bogova:

Dionisa, da ga zaustavite usred ovog vinogorja sa zlatnim peharom, punim vina!.

Jupitera, može i Herkula i Mitrea, Dijanu, obavezno !

Tamo luksuzni hram za Jupitera i Hermesa!.

Tamo, levo, da bude velika dvorana, a okolo fontane, na svim podovima da blešte mozaici!.

Na svakom motivu obavezno žene da budu, obavezno !

Mene dobro zagledajte, obavezno krunu stavite, obavezno !

Kruna da bude od zlata, da ima dragulje, a u njima likovi četvorice careva, razumete :

Dioklecijana, on je moj car, otac !


Galerija, nosim njegovo ime!

Maksimijana Herkulija i njegovo je moje drugo ime!

Konstancija Hlora, je moj polubrat, od njega sam nasledio Imperiju i od iste bolesti bolujemo!

Zato da ih sve stavite na carsku krunu, jer su i u mojoj glavi, razumete!

Mene tamo na istočnu stranu stavite, još malo , e tu!

Ovu gozbu da u mozaik pretvorite, i ova vinogorja, tu cara Dionisa, niste zaboravili i neku zverku pored, da ga čuva!


Pored njih lovce, venatore, obavezno!

Obećao sam Caru, ocu, da ću izgraditi bolju palatu no njegovu.

A ti, ti mali, da mi odrediš mesto gde će biti izgradjen lagum.

Dodji ovamo, tu da staviš deblji zid, razmeš!

To ćemo znati samo ti i ja, razumeš!

Iz moje postojbine Sirdike, ja ću ti dovesti mladu, da, da, mladu samo za tebe, da budeš prvi pored mene, da, da!

Za dve godine ja ću ovde doći da živim!

Ako vam nešto ne bude jasno pitajte mog sestrića Daju!

Sada idem u Sirdiku i tamo se bune!

Sve ću ih satrti, kao stoku pobiti, sve !

Jasno, za dve godine, sve to da uradite !

A tamo da bude, pored laguma, obavezno, ovo !

Pruži poseban crtež, onom najmladjem , ali otresitom crtaču..

Da bude sveti hram za majku Romulu i mene, kada se budemo uzvisili u besmrtnike, obavezno !

Tek kasnije će primetiti da im je baš tada dao onaj crtež koji mu je Dioklecijan poverio, govoreći da za to znaju samo on i on.

Onaj zemljani vrč u sredini sela da otvorite tamo je ulaz za vodu.

Onaj otvor, to je duplo dno, da razbijete, tamo vam je sve ono što je za izgradnju potrebno i nagrada za sve, obavezno !

Oslobodite se straha, neću ja kao Dioklecijan, neću!

Dok je ovo govorio pomislio je da im još nešto kaže,

kako su i ranije plakali ljudi i da se ranije lila krv, i kako je sve prošlo, i dolazi novo vreme i ne treba da ga se boje!

Alili mu se učini da se poče ljuljati nešto uokolo.

Verovatno su već počeli Magurani da se razilaze.

I tek što je izgovorio poslednje reči naredbe, crtači su izašli.

Raštrkaše se i uplašeni gosti uz reči:

Ljudi, ovo se zemlja trese!

Ljudi, zemlja se treseee!

Neko od bogova se ljuti!

Poluuplašeni i uplakani, ali srećni što su dobili posao, i što su još uvek živi, izgubiše se u daljini, ne primetivši da se zemlja još uvek trese.

Legionari su šator počeli da ruše.

Niko ne obraća pažnju, i ne primećuje, ili nesme da kaže da se tlo pod njihovim nogama trese.

Kao da se ništa nije desilo legionari se ubrzano spremaju za dalek put, ili pak za novi povratak u zavičaj.

Sirdika je postojbina njegovih predaka.

Njegove stvari su već spakovane.

Konj Belac je čekao, sav uzdrhtao što će ga car uzjahati.

Znao je, kada skrene ulevo uz ostalu konjicu, da ide u izvidnicu.

Kada ide z boka ide u borbu, onda počne da frkće i duva, neviodljivu, vatru kroz nozdrve.

Kada ga Gaj ostavi samog da odluči, onda podje pravo, a to znači , na dalek, dug i naporan put.

Sada nije osetio komandu, mirno podje u sredinu.

Posle samo tri dana boravka u Gornjoj Meziji, Gaj krenu put Sirdike, da guši bune.


A učinilo mu se da je ovde večito bio, da nikada nije otišao, i da ovaj koji jaše uz vojsku nije on, on i ne postoji.

Ovo je samo privremeni odlazak, vratiće se ponovo u zavičaj i to bez vojske, za navek.

Biće tu sa zvezdama, koje će ga čekati na sveto brdo.

Samo za nekoliko sati brdo poče da se pomera prema istoku.

Нема коментара: