100 GODINA SAMOĆE
100 GODINA OD VELIKOG RATA
100 GODINA OD VELIKOG RATA
PALAUZ DI ŽUSTIN
FRANCUSKI SOLUNAC-BORAC U PRVOM SVETSKOM RATU
VAŠ JEZIK SAM UČIO NA FONTU,A SRBE SAM UČIO DA PEVAJU MARSELJEZU

Rudnik su samo za nedelju dana preuzeli Bugari,a ubrzo je
stigla i Nemačka uprava. Rudnik je ostao netaknut, ni Srbi ni Francuzi nisu
ništa upropastili, pa je usledio i brzi nastavak proizvodnje. Nemci su doveli preko 1000
ratnih zarobljenika, koji su brzom
forsiranom eksploatacijom dobili preko 25.000 tona bakra .
Tako se inženjer iz Pariza Palauz Di Žustin umesto da gradi podzemne rudarske tunele, i pogone za
topljenje rude, našao u prvim
redovima francuske vojske koja je u Grčkoj prihvatala srpske vojinike koji su tek prešli albansku golgotu
… 
I tu počinje njegova priča o
Velikom ratu, koja je
zabležena krajem osamdesetih godina prošloga veka, kada je kao francuski veteran boravio u Boru, da se pokloni senima poginulih ratnika za oslobodjenje Bora
20.oktobra 1918.godine . Na spomeniku, francusko-srpskog prijateljstva, koji je u centru Bora,
upisano je 79 imena Borana
i 15 Francuza… 


-Oprostite mi što loše govorim vaš jezik, učio sam ga na frontu, a kasnije
u rudniku,a to je bilo davno, davno… kaže Paalauz: i sada mu naviru uspomene na
taj prvi
susret ..
-Bilo je to krajem 1915.godine,kada
su prešli preko Albanije. Onda smo se svi čudili i govorili:

- Odma posle rata ostao sam, kao stručnjak za minerstvo
i jamsku gradnju. Tada sam radio i po 2o sati. Kao da
se i tada ratovalo, ali sada bez pucanja. Putovao sam i gradio Sarajevo, Dubrovnik,
Zemun, Borski rudnik ili srpski Sibir,kako su ga onda zvali. Eto kakav sam ja bio kada nisam u ratu za Srbiju, onda ću ovde u
Srbiji da poginem, govorio sam ponekada kada sam bio mnogo pijan… Jednom ću se dinamitom razneti , govorio sam srpskim
devojkama kada sam ih ubedjivao koliko ih volim…. I moja stradanja zbog Srbije
tu nisu završena u toku ovog Druog rata bio sam zatečen u
Borskom rudniku i kada su Nemci
došli, odma su me deportovali na
železničku stanicu i oterali me sa
ostalim Srbima za Nemačku, uzaludno sam
objašnjavao da ja nisam Srbin, oterali su me , preko Bugarske I
Rumunije, na prisilan rad kod nekog
Nemca… Radio sam i po 20 sati na
temperature do 3o stepeni …… I kada se
sve to završilo, mene su pustili
ja sam se vratio za Pariz u
Srbiju više nikada nisam došao, ovo je
moj , izgleda poslednji boravak
samo za jedan dan…
To su Palauzova
ratovanja, i njegove rane zbog Srbije.. Na to ga još vraćaju i njegove
radne pobede, odlikovanja, medalje Kralja Petra I, pa Medalja Orlovića
Pavla,, pa diplome, boga pitaj koliko I to sve zbog Srbije , kojoj je svoju
mladost I život poklonio.
Samo desetak dana
nakon proboja Solunskog fronta, 20 oktobra 1918.godine u Bor je ušla
konjička brigade francuskog generala
Gambete, medju njima bio je i inženjer
Palauz, koji se posle četiri godine
ratovanja vratio na svoje radon mesto. Nemci su napustili Bor ostavljajući
rudnik Francuzima i sva postrojenja.. Tim povodom u Boru
je otkriven spomenik posvećen srpskimim
i franuskim borcima za oslobodjnje
Bora….
JOVAN S. MITROVIĆ