четвртак, 19. октобар 2017.



FELJTON
REKLA-KAZALA
5. ČOVEK MIŠ-TIKA CAJLES



Ostala je priča, kako se čuo glas Tike Cajlesa, čoveka miša*, koji je tvrdio da je iz Galerijeve loze. Još iz vremena  kada je bio uz V makedonsku legiju, pominje se  čovek miš, njega ima tamo gde se  ne očekuje živi stvor, uvek je bio uz Galerija. I sada  njega na snimku nema, niti ga je neko video, ali se čuje dok priča: ,,Pogledaj, pogledaj, baš kao i  Galerijev, pa mi smo rod! Ej gledaj, gledaj!!!,,
Tiku Cajlesa, čoveka miša, profesor je pominjao nekoliko puta, ali mnogi nisu obraćali pažnju na te reči jer ih je  čovek miš, stalno izgovarao, skidadajući prljave, upišane, i nikada oprane pantalone,..gde god je bio, ali kada je nastavio sa pričom  svi su bili u čudu: ,,Ej Buljavi, dosta da farbaš tog mladića. Već mu kaži za koju boju radiš i šta si dobio za ovu priču da sve ovo izmisliš i da od toga napraviš atrakciju, ma cirkus bre, cirkus…Kaži Buljavi, ako smeš, ko  je podmetnuo onaj kamen sa natpisom. Ej pa ja sam im pokazao gde je jugoistočna kapija! Ja, tu je bila moja zemunica…Gledao sam kada je tu ploča  zatrpavana…ej noću ko vampiri su radili robijaši iz  Genčićeve vile*. Ti si bre buljavi to znao…Ej znao si samo ti! Ali, eto znam i ja, sve mi rekao jedan stanovnik-robijaš, moj rodjosa iz Genčićeve vile, pre nego što su ga ubili…Ako nisi znao evo sada čuj, svi robijaši što su radili u Romulijanu, su pobijeni, kao, sami se obesili u svoje apartmane-ćelije, to se kod nas kaže: ,,Da se vlasi ne sete,,!!! I za teb imaju nešto, tek će se čuje! Tebe će svi zaboravu, a biće slavni oni koji **zatvor u zaječaru

 će tek doći, kao, spremaju velike senzacije!
 Tebe neće ni pomenuti! Samo će Galerije večno živeti.

 Ti misliš da su svi glupi i ćoravi pa ne vide  koliko njegova glava, što si je ti, kao, otkrio, liči na tebe, na tvoju glavu; buljave oči, klempave uši, samo ti ubacili onaj kameni veo na glvudžu, a tvoji livci ti  uzalud razbili-iskrzali njokalicu-nos, kao, tako je pronadjena  Galerijeva kamena glava! Ma bolje da si pristao i jedno oko da su ti izbušili,ha,ha!!! Ej bre, znaš onu izreku: ,,Ako koza laže, rogovi ne lažu,,!



,,Ej da ti reknem i ovooo Buljavi.  Nije ti ostalo još mnogo, dosta su te trtili. Zaboravio si šta ti rekla mndra Mira vračarica iz Gam banju; izmisliće tvoju amurit-smrt i tako će te spasiti od velike laži što  izgovaraš! Od teb neće ostane ništa, ama niišta, a glavu će ti kamenu čuvaju. Samo tvoje velike laži će za njih biti velika istina, na korist ovih što će se  vratiti  kao, novi imperatori i vladati ovden. Ha,ha!; vratiće se, vratiće impreratori u zavičaj! Ma jok bre, će  dodju   rode, tralalala!,,-ovaj monolog Tike Cajlesa, čoveka miša, se odjednom prekida…i čuje se neko udaranje i zapomaganje: ,,Jao, jao ljudi … jao ubiše me  gladijatori, će me ubijuu, 
Al, ti mnogo, zaboravljaš! Ma sve je to ugovoreno, a ti si na sve pristao, samo da budeš slavan…Ej, bre, kakva je to igrarija, i ti si, bre pristao, pa priznaj bre, priznaj! oa mi smo  sada   rod rodjeni, bre, bree, a ti ništa! Namestili ti ovi Udbaši, kao da ti budeš slavan, a oni bogati!,,          

Opet se čuje neko šuštanje, ili pomeranje  mikrofona, kao da ga  gricka Miš…potom se  njegov glas ponovo, samo sada jače, čuje: ,,Ma nisam, bre, sve rekaoo! Vrćajte mi mikrofon, gde je kamera-treće oko vrćajte, evo još samo ovo da  reknem, pa me posle obesite, ko stanovnike Genčićeve vile! Ej Buljavi, misliš da je slučajno što ti pronadje one zlatnike iz Šarkamena?! Pa samo te iz Udbe isprobali kaki si  čoek…He,he! Kao, i ti si iskopao, kao, slučajno one čovekolike ribe u onom viru na Dunavo…Pa kažeš taki ljudi bili živeli nekada pored Dunavo, i to bili baš prvi Srbi, ej bre to priča za klinci mali…Ej bree! Zaboravio si šta su ti ovi iz Udbu rekli, da radiš. Bolje se seti i rekni sada ili ću ja da reknem, sve, kakav si. He, He, pogledaj komiću šta te čeka, koliki jee!,,
Muk je  oko  Romulijane i tišina se čuje, Samo reski glas Tike Cajlesa, nadjačava  gromku tišinu...

Imperatoriii! Evo vratili se Rimljani!Al nema našeg Galerija...ovo su neki novi imperatori-evreeeejci..upomoćććć!!!!,, I tu se deo priče oko magnetofonske 
trake   prekida…I opeti, to nije kraj, niti će kraja biti. 



*Tika Cajles, čovek miš; živeo je početkom dvadesetog veka, celog života je  bio čudak I  boem.Za sebe je govorio da je potomak  rimskog imperatora Galerija.. Još iz vremena  kada je bio uz V makedonsku legiju, pominje se  čovek miš, njega ima tamo gde se  ne očekuje živi stvor, uvek je bio uz Galerija, čak je bio i uz  Srejovića dok je   istraživao Romulijanu.



среда, 18. октобар 2017.



FELJTON

REKLA-KAZALA

4.        TRAGIČNA SUDBINA I MLADOG NOVINARA S POČETKA PRIČE

Posle razgovora, mladi novinar s, početka priče se teško razboleo, ostao je sakat u obe noge, diplomsku emisiju nije završio. O njegovoj daljoj sudbini ništa se ne zna. Kažu da je u toku ovog rata poginuo, negde u Vojvodini, kao prva žrtva novinarske profesije. Da su ga Hrvati namerno ubili, jer je uveliko širio priču o prvom hrvatskom knezu Borneu koji je bio  Srbin. Filmskom trakom su hrvatski bojovnici obmotali njegovo telo i tako je krvav ostao na  vukovarskoj cesti. Zato, TV emisija nikada nije uradjena. Druge trake su greškom izbrisane, ili negde zaturene, a ovo je samo prepis tona iza magnetofonske trake, skinutog sa novinarskog diktafona “Olumpus.” Prijatelji, kolege i članovi Udruženja novinara Srbije, postavili su spomen ploču na mesto pogibije, prve žrtve novinara tokom ratnih dejstava, ali je uklonjena, kao, ne zna se ko je to uradio. 
Sastavni deo ovog svedočenja bila je i pomenuta beleška, koja je već  ranije objavljena, i ovoliko izvikana                                                                                                  
I opet to nije kraj, niti će kraja biti; nastavlja se  ono ,,Rekla-kazala,,. Zato, još jednom, pisac i predlaže izdavaču, da ovaj deo teksta, pod naslovom ,,Rekla-kazala,,  ne mora da štampa*!!!



Zato  pisac  i predlaže izdavaču, da ovaj deo teksta  ne mora da štampa*…


Zato  pisac  i predlaže izdavaču, da ovaj deo teksta  ne mora da štampa,..     Jovanu S.Mitroviću, piscu.
Poštovani, svako književno,delo ima svoju autentičnost onako, kako  je sam pisac nameće. Smatramo da svaki pisac, traži uvek  nove pojmove za tumačenje vremena i dogadjaja, njegovih  junaka. Takav je  slučaj i kod ovog  rukopisa koji predstavlja  autorovo doživljavanje  vremena i likova   kroz  dogadjaje iz  naše, daleke, prošlosti, što smatramo  da mu je, ovde, svaka reč  živa i neuništiva, slika, datog vremena, te nema  ni reči o  ponidaštavanju  tih realnih junaka, iz  toga doba. Pisac pronalazi pravu moguću reč, preko naratora koji su iz naroda i izgovaraju prave narodne  izreke i mudrosti u  zadato vreme i zadati povod, i tako je sačuvao čist obraz  junaku. Nisu to slučajnosti, to su nasledjene reči zlobe, ali i mudrosti, koje su se u kamen pretvorile, taj drugi junk, pak tvrdi da je jedino kamen  večan i zato će se ,,rekla-kazala,, uvek kazivati-pominjati!
 Ali, ne smemo zaboraviti, čitaoci su jedini i najbolji  svedoci  vrednosti jednog književnog dela. Naša profesionalna  obaveza  je, da im omogućimo,  da ovakvo književno delo koje je nastavak  Vašeg imaginarnog pristupa jednoj  istorijskoj  prepoznatljivoj  temi, kakva je rimska imperija i  istaknutoj ličnosti iz naučnog savremenog,  našeg života, kao što je  dr Dragoslav Srejović, arheolog,  sagledamo i  kao Vaše glavne  literarne junake.  I to je  razlog što smo i ovaj  rukopis uvrstili u našu ediciju,,Novi savremeni srpski klasici,,
Naravno,  za svako književno delo, značajnu  reč ima i recenzent, s obzirom da je  prvi deo  ovog romana ,,intervju plus,,  nastao ranije, kao celina romana,,Povratak u zavičaj,, i recenziju  je napisao pokojni Moma Dimić, još davne 2006 godine, a da  se  dopunjeno  delo  tek sada štampa, smatramo da   ovaj tekst  u potpunosti zadovoljava sve  profesionalne književne norme, bez obzira, što je naslovljen neoficijelno kao ,,rekla-kazala,,!  Pored toga, ovaj rukopis se izdvaja i po tome što su mnoge ličnosti, dogadjaji, mitska bića, izreke, mudrosti i druge nepoznanice, definisane-opisane po svom značenju i karakteristikama čak i vizualno prikazane.
Zato i redakcija  daje saglasnost za štampanje ovog dela u potpunosti…  
Skoro da je  preslikana sadašnja  forma dijaloga  iz  svakodnevnog, društveno-političkog i javnog  života kod nas, što je prava slika potvrde našeg tradicionalnog mentaliteta, koji se stalno  potvrdjuje kroz izreku,,rekla- kazala,, .


Nenad Plavšić, glavni  i odgovorni urednik, KK  Sirin 
 ( 1.6.2017. Beograd)




уторак, 17. октобар 2017.


POVRATAK U ZAVIČAJ - GOVEDAR PA CAR- INTERVJU PLUS-RAZGOVOR SA SREJOVIĆEM
FELJTON

REKLA-KAZALA

 

3  ZLATNA GROZNICA JOŠ TRAJE

Druga priča o skrivenom zlatu je još ubedljivija i konkretnija. Pretočena je u scenario za televizijsku seriju pod nazivom
“Na rimskom putu-zlatna groznica” koja je ponudjena televiziji B. Tačno se navode mesta gde zlato treba tražiti i koje predele treba snimati.
Prvo, treba detaljno pretražiti zidine rimskog grada Guduskuma, a to je nedaleko od Kučeva.
Smatra se da je tu boravilo i pleme Guduščana i kada su nakupili dosta zlata, otišli su odatle, sa namerom da od Rimljana kupe zemlju. Pošto nisu mogli da ponesu zlato koje su imali, morali su da ga tu sakriju.
Drugo, treba detaljno pretražiti rgotsko brdo, mesto poznato kao Argentanus. Grad srebra i zlata, koji nije kao većina gradova nadživeo rimsko društvo i, kao nasledje, ostao samo u ruševinama.
U Feliks Romulijani, ispod jugoistočnog bedema, postoji riznica zlata.Tu se nalazi i zlatna stolica cara Trajana, koju je sakrio sam Gaj, najveći progonitelj hrišćana.
Tu je i borsko jezero, i podzemni bunker pored hotela Metalurg. Nekada najmoderniji hotel propao je zbog tog zlata. Priča se da su gosti hotela tu svake noći slušali svadju zlatolovaca, kako da ga iz tunela iznesu. Danas je ovaj  hotel ruševina i niko ne sme da  ga renovira.
Na četvrtom kilometru kod Bora, treba tražiti olupine nemačkog ratnog aviona, koji nije mogao da poleti zbog težine deset sanduka sa zlatnim polugama.
Najbolje je tražiti u toku proleća. Taj proplanak u toku proleća nikada ne ozeleni.
Tu je I Sićevačka klisura i mesta; Orlova stena i Devojačka riznica. Ljudi kažu da su ovde bile livade, pune cvetova kao devojačka riznica, a sada dolaze samo orlovi!
Kod Majdanpeka treba detaljno pročešljati Blagojev kamen. To nije kamen, to je zlato Blagojevo!
Treće, kod Knjaževca treba tražiti kamenu glavu*
u Stogazovcu i manastir Svete troice. On je negde pod zemljom, tu je sada vidovdanska crkva, a samo kamena glava viri ispod tog zlatnog kamena gde izvire voda.
Izazovi za tragače postoje uvek, ima nade, kažu zlatolovci, tu su još; Goli krš ispod Stola stalno ima, zanimljive, šetače visokog renomea, koji namenski ulaze duboko u potkapine planine i kao nešto gledaju i traže, a naravno traže sakriveno zlato. I nije se tu slučajno srušio  vojni ruski avion, osamdesetih godina prošloga veka, kada su poginuli svi putnici.  U Soko Banji, treba pročešljati planinu Ozren. Zlatne riznice treba tražiti, još u Garganovoj vodenici pored Jelenove-Kurjačke pećine..  
Sada, leti i zimi, danju i noću, svakodnevno, putem, kroz Staru planinu, prolaze ljudi; seljaci, turisti, čobani, planinari i ko ti još ne, i ne znaju da  je to put Via Militaris, koji je povezivao istok i zapad, kojim su nekada prolazile i rimske legije. Postoji legenda da su, pored Vrha Tri Čuke, baš oni zakopali nekoliko tovara zlata kada nisu mogli bezbedno da predju Staru planinu i stignu do  Lješa, odnosno Rima.
Još je zagonetnija  priča  o Zmajevoj pećini negde ispod Vlaške planine. Za mnoge, zlatolovce i planinare, ova pećina je bila kobna, jer se, tragajući  za zlatom, nikada iz nje nisu vratili. Priča se da ovo zlato čuva pećinsko čudovište vazda razjapljenim čeljustima.
U toj zlatnoj groznici u Timočkoj krajini pominju se još mnoge priče na rimskom putu.Nije slučajno, ni naivno što je gospodin profesor vršio iskopavanja baš  na osnovu belega iz  ovakvih mapa, kao tražio  rimske iskopine! Pominju se zagonetne i pogrešne mape, koje mame ljude da krenu put zlata, kako bi se tako lično i sami suočili sa zamkama i kletvama koje sa sobom nosi ovaj prokleti žuti prah.Ta zlatna groznica koja vekovima traje na ovim prostorima, proširila se i van granica naše zemlje. Stalno dolaze neki kopači i tragači zlata, zabeleženo je prisustvo  nekih iz Makedonije, a najozbiljniji  tragači su  Kanadjani, o tome svedoče „Toronto novosti”(prilog 5) iz Kanade. I to još nije kraj: Nesudjeni niški zlatolovac Zoran Trandasijević, zvani “Zoki elektrika” i danas luta ovim krajevima tražeći deset sanduka sa zlatom. Po scenariju “Rimskim putem-zlatna groznica” nikada nije snimljena televizijska serija.

I  tako, tu još nije kraj; po celoj  Istočnoj  Srbiji zlatonosni spisak beleži preko 800 mesta na kojima  se i danas  nalazi 12.000 tovara zlata.. Zlatolovci kidišu na njega, a ono ćuti i čeka …



O zlatnoj  groznici-
 Srbija “leži" na oko 50 milijardi dolara u  nalazištima zlata, kojega najviše ima u Timočkoj krajini. Srbija je, prema dostupnim podacima Svetskog saveta za zlato, sa 14,3 tona zlata plasirana na 58. mesto po deponiranim zalihama tog plemenitog metala. Za neupućene ovo je bila senzacionalna vest. To je  vest nade za otvaranje novog rudnika i to zlata, za nova radna mesta, za oživljavanje posrnule privrede u ovom delu Srbije.
Ali, za one koji poznaju rudarstvo, to je samo vest strepnje i neizvesnosti. Znaju oni dobro da se ovde zlato eksploatisalo još u doba Rimljana, a da sada postoji detaljan satelitski snimak  Landsata-1 koji je načinjen sa oko 914 kilometara visine 29.oktobra 1973.godine i time je potvrtdjeno da na Crnom vrhu kod Bora ima naslege bakra i zlata u velikim količinama. Prema tome nije nikakva senzacija, koja je u javnost nedavno proturena da su kanadski geolozi slučajno i to u poslednji čas,... na Crnom vrhu pronašli rudu zlata, odakle bi se eksploatacijom moglo dobiti oko 150.000 tona crvenog metala, blizu 13 tona zlata i više od 44 tona srebra.
Kanadski istraživači još kažu da je zlato otkriveno u plitkom pojasu, što praktično znači da će eksploatacija biti izuzetno isplativa. Ostaje dilema ko će i kako ovo blago eskploatisati? U ovom trenutku nije poznato, medjutim, logično je da to budu  Kanađani koji bi imali gde da prerađuju rudu iz svojih rudnika, dok bi RTB, čiji su pogoni udaljeni svega 30 kilometara od novog rudnika, uposlio sve svoje kapacitete.
Sedamsedestih godina, kao mlad noivinar pripravnik, svojoj redakciji sam ponudio snimak razgiovora sa doktorom geologije Draganom Nevadićem, o tom novom načinu  rudarenja, pod nazivom “Borski rudnik priprema atomsku bombu” Glavni i odgovorni urednik Damir Ikica, nije ni želeo da sluša, naslov je podvukao crvenom bojom, što je značilo  “Ne emitovati”, a da je želeo čuo bi uverljivu i senzacionalnu, priču inženjera  Dragana Nevadića:
,,Novom metodom eksploatacije rudnog ležišta, planira se otvaranje rudnika zlata na Crnomn vrhu kod Bora, uz pomoć tz.” atomske bombe”. Mi za to imamo mogućnosti, imamo rudnik uranijuma, Mezdreja samo što nije proradila. Rudu treba isitniti jednim podzemnim nuklearnim udarom, ubacivanjem patrona, dimenzije 60X300 cm, u utrobu zemlje na 300 metara dubine. U ovaku izdubljenu masu ubaciće se specijalni reagensi i ispumpavanjem dobiće se bakar i zlato.
Ovaj atomski udar u dubini zemlje ne bi ostavio velike posledice. Poremetila bi se, samo malo, flora i fauna, koja je ovde u izobilju. Mesto eksploatacije bi bilo na hiljadu metara nadomorske visine u toku noći. Prvo veće mesto udaljeno je oko 30 kilometara od mesta
, udara (na severu Žagubica i na jugu Bor. Bio bi to ogroman krater, gde može da se smnesti planina poput Rtnja, ili ceo borski površinski kop. Ono što je nekada radilo na hiljade rudara u minulih sto godina, ovom novom metodom eksploatacije riude, uradiće se nekoliko sekunndi. Dalji process prerade i dorade trajao bi godinama, a proizvodnja bi se usavršavala. Ovde bi rudari radili uz pomoć robota.
Tih sedamdesetih godina minulog veka Amerikanci su uveliko ispitivali mogućnost za ovakvo atomsko rudarenje. Dolaženje do plemenitih metala na ovakav način, jednim udarom, nije ništa novo.





Kamena glava u Stogazovcu,* samo 10 kilometara od Knjaževca, u Stogazovcu i danas  postoji kamena glava koja pomno čuva  zlato još iz  rimskog doba. O tome svedoče razne iskopine  pored reke, ali se do kamene glave ne može  lako prići. 

Po pričanju  zlatolovaca , iz oivog kraja, Darkija baš tu je baš tu čuvena Garganova vodenica, koja je po predanju  najstarija u ovom kraju i u kojoj je sakriveno  rimsko  blago, ali se ni do danas nije otkrila prava lokacija  ovog tajnovitog objekta, koji kažu  stalno menja mesto, ali se uvek vraća  pore  kamene glave, u čijem se podnožju  nalazi izvor svete vode.....





понедељак, 16. октобар 2017.

POVRATAK U  ZAVIČAJ - GOVEDAR PA CAR- INTERVJU PLUS-RAZGOVOR SA SREJOVIĆEM



FELJTON

REKLA-KAZALA
 

2.       NASTAVLJA SE POTRAGA ZA ZLATOM

Ipak, pisac beleži; očepljeni ćup je i danas ostao tajna. Zlatna groznica je u Timočkoj krajini tek počela, kopa se i prevrće zemlja svuda. Mnogi zlatolovci i dalje traže. Njegov sadržaj može se samo naslućivati kroz razne priče o Feliks Romulijani .
Istina je i to da su žitelji na Rtnju* te noći videli svetleću kuglu kako satima kruži iznad planine, kao da nekog čeka. Nisu to vanzemaljci, nego američki “Avaksi”, objašnjavali su oni malo domišljatiji i umni Crnorečani. Ljudi su videli Nemačke kampere ispred Brestovačke Banje, koji su u toku noći tajnovito nestali, a ostavili duboku rupu ispod starog hrasta. Jedni kažu da su pronašli sanduk sa zlatom, koji su njihovi preci tu sakrili u toku minulog rata. Drugi, pak, kažu da su to neki špijuni, zakopali radare za prisluškivanje i snimanje terena.
Istina je i to da su meštani na Stolu* tada videli kako se kamena vrata pomeraju. To su samo zamaskirana, zaistinska vrata od kamena-potvrdjuju oni malo promućurniji ne želeći da otkriju vojnu tajnu.A pričalo se kako postoje i vrata koja samo jednom godišnje otvaraju i zatvaraju maskirani ljudi. Pričalo se kako se sa Malinika, u kasne noćne sate, čuje neko štektanje mitraljeza.
Opet ljudi pripovedaju da su sva ta čudesa tek najave za ono strašno što će se dogoditi. Uz sve priče o tajanstvenom zlatu, o Hrvatskom knezu Bornu, dodate su nove, savremenije. Neki Nišlija Zoran Trandasijević, zvani Zoki elektrika, je, uz pomoć žičanog lasera, neke čudne sprave, pored severozapadnog bedema, kažu, pronašao ogroman vojnički sanduk, sa zlatnim polugama, koji su Nemci poneli iz borskog rudnika zlata, povlačeći se pri kraju II svetskog rata.

 Planina Rtanj


Šiljata planina- Rtanj, još u rimako doba, a i danas ,Rtanj je najmisterioznije mesto u Evropi i najveća svetska piramida za koju mnogi kažu da nije dovoljno istražena. Odavno postoje različita predanja vezana za Rtanj i ona su uvek privlačila neobičnu pažnju ljudi koji su živeli u njegovom okruženju.


Planina Stol, je  sa visinom od 1150 metara..najbolji vidikovac za istočnu Srbiju i  postoji priča da je to ustvari skamenjeni rimski  brod, koji se tu  nasukao još iz  rimskog doba, unutrašnjost planine, odnosno broda je puna zlata.